DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Vrijeme
Kada podrška sporta postaje etičko pitanje?
Koliko dana je Pumpido ležao zbog slomljene noge, zašto je Bađo promašio jedanaestarac u finalu, ko je ubio Andresa Eskobara nakon što se vratio u svoju zemlju, kako je simulacija ljuljanja tek rođenog Bebetovog sina Mateusa postala način proslave i nekih kasnijih pogodaka ... sva ova nevažna pitanja i mnoga druga važna, a vezana za fudbal su bila veoma interesantna jednom mladiću od 15 godina. A onda ... onda je razumio da postoje trenuci kada gledanje fudbala postaje etičko pitanje. Web portal index.hr, kao i mnogi drugi, objavili su vijest kako će engleski fudbalski klub Mančester Junajted u narednoj sezoni izdvojiti 95 miliona funti, te da će taj novac investirati u igrače, trening-centar i stadion. I pored pet puta većeg duga, izvršni direktor ovog kluba David Gil izjavljuje: „Novca, dakle, definitivno ima.“ E pa gospodine Gil, možete li tu rečenicu ponoviti pred roditeljima 24 000 djece koja umru svake godine od posledica siromaštva? Možete li im reći kako novca definitivno ima, ali ono što nedostaje jeste želja i volja da se taj novac pravedno (ne jednako) podijeli za dvije drevne ljudske potrebe: hljeba i igara? Naravno, svako od nas manje ili više doprinosi finansijskoj neuravnoteženosti na ovom svijetu, na ovaj ili onaj način. Ali po kojoj matemtičkoj funkciji su Kris Smoling i Javier Hernandez zaslužili 18 miliona funti za svoj dolazak u ovaj engleski klub? Koliko dječijih života se uopšte može uporediti sa preplaćenim sportistima i njihovim luksuznim klubovima? I u kom trenutku samo posmatranje ovih takmičenja i takmičara počinje da bude etički neispravno? Da bi zlo trijumfovalo potrebno je samo da dobri ljudi ne čine ništa, a da bi neko od ovih mališana preživio i nastavio da živi dovoljno je da se neki od ovih ljudi odreknu nekih svojih višaka? Moj prijatelj Gregor koji je nedavno posjetio Ugadnu u svojoj režiji sa još dva svoja prijatelja, za manje od 100 € je kupio olovke i sveske mališanima u dvije osnovne škole!! Ne želim da zvučim kao neki izgubljeni fundamentalista u modernom svijetu, ali mislim da bi svaki sledbenik siromašnog Isusa, i svakog drugog boga i božanstva zainteresovanog za ljude, trebao razmisliti šta i koga podržava svojim aktivnostima.
Besjede
Umjerenost
Nekada popularna pjesma je postavljala pitanje „Ko ne može bez rakije“ imala je odgovor: Jugosloveni. U našoj kulturi i među našim narodom se često čuje da „bez rakije se ne može ni roditi ni umrijeti, ni krstiti ni oženiti.“ Ovdje se nalazi najveća zabluda i greška: povezivanje religije i alkohola. Šta biste voljeli da bude vaša zaostavština, ono što ćete ostaviti drugima iza sebe? Ili još preciznije, po čemu biste voljeli da vas upamte nakon vaše smrti? Da ste bili bogati, popularni ili moćni? U Bibliji nalazimo mnoge ličnosti koje su iza sebe ostavile različite tragove: neke veoma dobre, neke veoma loše, a neke nešto između. Na primjer Noje. Poznat je po tome što je gradio brod, arku (onu za koje se priča da je nedavno pronađena, po ko zna koji put), u kojoj su trebali ljude da se spase od potopa. U tome i nije bio baš posebno uspješan jer su ga poslušali samo njegovi ukućani. U tom periodu mi čitamo da je Noje ipak prema (više…)
Besjede
Kuća milosti
Nedavno su jerusalimski arheolozi otkopali banju Vitezdu. Njen položaj je bio neposredno uz kompleks hrama, na njegovoj sjevernoj strani. Kupalište je dobijalo vodu podzemno od vodene žile koja se povremeno prekidala, što bi bilo objašnjenje za uznemirenje vode sa vremena na vrijeme, u ono vrijeme se mislilo da to anđeo čini. Privlačila je ljude šarolikog sastava, a svi su imali samo jednu nadu i jednu želju: biti izliječen od svoje bolesti. Ime ove banje je veoma zanimljivo, ono znači Kuća milosti. I Isus primjećuje čovjeka koji nije mogao da hoda 38. godina, skoro čitav ljudski vijek onog vremena. (O ovom događaju možemo pročitati u Jevanđelju po Jovanu petom poglavlju). To čuveno liječilište za njega je bilo beskorisno, on je bio potpuno odbačen. Taj sistem više ništa nije mogao da mu pruži, a on se čvrsto držao, nemajući drugih mogućnosti. Isus prilazi i pita ga jedno pitanje koje je za nas sve veoma čudno i blesavo:pa ko ne bi želio da bude zdrav? 38 godina bolestan! Bilo bi ludo odgovoriti negativno. Ali ovo Isusovo pitanje pokazuje nekoliko stvari. Prvo, Isus poštuje našu slobodnu volju. On vidi naše nedostatke ali pita jer želi da ih i mi sami primijetimo. Drugo, on pita jer želi da potakne našu volju. Dugi niz godina u kome možemo živjeti bez promjene može ubiti našu volju za nečim boljim. Naviknemo se na loš stil života i kažemo da nam je dobro. Isus traži našu dozvolu da interveniše. Neće na silu. I naravno, ovaj čovjek želi da bude zdrav i pristaje na izliječenje ali i daje jednu konstataciju na kojoj želim da se najviše zadržimo: NEMAM ČOVJEKA DA ME SPUSTI U BANjU! I Isus ga čini zdravim svojom riječju tako što mu zapovijeda da ustane i ponese prostirku na kojoj ležao. Bolesnik je poslušao, nakon 38. godina stao ponovo na svoje noge i vjerujem da nije hodao nego da je trčao od sreće što je ozdravio. A onda nam pisac ovih tekstova daje izvještaj koji nas šokira: umjesto da su se radovali tome što je jedan bolesni čovjek ozdravio, ljudi koji su bili oko njega, religiozni ljudi, vođe religije šta više, su gledali negativno na cio ovaj slučaj jer su smatrali da nije učinjen prema pravilima. A u stvari, oni su samo htjeli da se suprote Isusu i njegovom radu. Čak su otišli toliko daleko da su rekli da on u stvari i nije bio bolestan. Sledeći Isusov susret sa ovim čovjekom pokazuje da je Isusu bilo stalo ne samo do fizičkog izlečenja ovog čovjeka nego i do izlečenja njegovog duha i psihe. Jevanđelje po Jovanu 5:14. Isus je povezao postupke sa zdravljem, duhovno sa tjelesnim; mi danas poznajemo mnoštvo psihosomatskih bolesti, bolesti tijela koje su prouzrokovane bolešću duha. Nije svaka bolest takva, niti je za svaku bolest krivica na čovjeku ali definitivno možemo reći da je za svaku našu bolest uzrok taj veliki nedostatak koji se manifestuje na svijetu, a to je grijeh. Zato Isus želi da čovjeka postavi na prave temelje i da mu da i više od samog fizičkog ozdravljenja, jer prema njegovim riječima bolest može i da se vrati. NEMA ČOVJEKA Po samoj našoj prirodi, mi smo veoma sebični. Mi mislimo samo na sebe. Od samog rođenja, beba ne mari za roditelje ni da li oni spavaju ni da li su umorni već u trenutku svoje potrebe ona zaplače i traži hranu ili jednostavnost nečiju prisustnost. I ta sebičnost ostaje u nama i samo se drugačije manifestuju tokom cijelog života. Mi ne želimo prepustiti naše mjesto u redu nekome drugom, mi ne želimo podijeliti jer i sami malo imamo .... Svi smo mi zaokupljeni svojim problemima i nemamo vremena za probleme drugih, baš kao što je i ovaj čovjek sjedio godinama na rubu banje ali nikoga nije bilo da njega spusti u banju jer je svako mislio na sebe. Oguglali smo, otvrdnuli... Na svijetu ima dovoljno goriva, dovoljno nafte, dovoljno hrane, dovoljno novca ... ali nema dovoljno želje i volje da se to jednako podijeli. Pogledajte ona emisije u kojima TV zvijezde pokazuju svoje kuće pa pet kupatila sa pozlaćenim česmama, a glupi i ne znaju da i iz ove obične jednako teče vode i može da se upotrijebi. U isto vrijeme na drugom kraju svijetu ljudi umiru od gladi jer nema čovjeka, ne da nema sredstava. Zato je Isus učinio nešto da to popravi. Godinama su Isus i Josip radili zajedno. Kao drvodjelje, ali i više od toga. Kao zidari. Ali kad se sazida zgrada, vrijeme čini svoje, treba je održavati. Josip je bio zadovoljan Isusovim poslom, bio je odličan u onom što je radio. Ali jednog dana Isus je bio zamišljen; osjećao je da ostati na tom poslu cijelog života nije njegov životni poziv. Zidati zgrade, to će jednog dana propasti. Osjetio je poziv da pomogne čovjeku. Tog dana je ostavio sve, okrenuo se i pogledao po radionici i sjećao se svega što je uradio. Mnogo raznih sjećanja je bilo u toj radioni u kojoj je proveo sate i dane. I onda je prešao na zidanje nečega drugog. Kuće su zakloni protiv vjetra, kiše, snijega i studeni. Ali Isus je odlučio da zida zaklon za čovjekovu dušu. Neki misle da crkve imaju istorijsku vrijednost, neki misle da se trebaju baviti politikom, neki da trebaju djelovati u društvu. Isus je definisao tu novu svoju ideju kada je rekao da će sazidati crkvu svoju. Kada je to rekao, on nije mislio na zgradu, vidjećemo zašto. Zašto je Isus odlučio da zida crkvu? Kako ćemo prepoznati crkvu koju je Isus zidao? Zašto je zidao? 1. Rekao je da vrata pakla neće je nadvladati. Crkva će biti zaštita od pakla, ne od kiše i studeni. Sile smrti neće je nadvladati, drugi prevod kaže. Radi se o tvrđavi koja će odoljeti svemu što napada na ličnost čovjeka. Riječ crkva na grčkom jeziku kojim je pisano jevanđelje je eklesia i znači oni koji su pozvani izvana. To su ljudi i žene koje je Bog pozvao izvana, a oblik te riječi se odnosi na ljude. TO NISU ZGRADE. Društvo ljudi i žena koji su se odazvali njegovim pozivima i osnovali zajedništvo. To nije o meni ili o tebi, nego o načelu kojeg se ljudi drže. Bili su drugi ljudi ranije. Oni su otišli, sada su drugi, i oni će otići, ali doći će drugi. Ostaće crkva. Isus je htio da stvori jedno društvo ljudi koji u prolaznosti života, u mijenjanju stvari, sa političke, društvene i finansijske strane, postojaće mjesto gdje će se govoriti o njemu i gdje će on moći raditi na potrebama ljudi. Jeste li posmatrali nekada golubove kada ih napadne kobac ili jastreb? Oni ne bježe i sakriju se u neka svoja gnijezda u kome ih ne može napasti. Ne! Oni polete svi u jatu i lete. I stalno mijenjaju pozicije: ako je jato okruglo onda nikada ni jedan golub ne ostane u vanjskom krugu nego idu unutra pa van. Jastreb ne može da im priđe jer oni lete iznad njega. I stalno se mijenjaju a on ne može ni na jednog naciljati dovoljno vremena. Ali ako izbije jednog iz jata van, gotovo je. Isus je stvorio grupu ljudi i žena koji se interesuju za svoj identitet, za kvalitet unutrašnjeg života, za svoje nedostatke. Ta grupa treba da bude tvrđava sigurnosti: od moralne korupcije, od nasilja, od samoće, mjesto gdje će duša, um i karakter čovjeka i porodica i brak biti siguran. Došao čovjek na predavanje a on pita govornika: Gospodine da li ja mogu slobodno dovesti među vas moju jako lijepu suprugu? Da li će moj brak biti u opasnosti među vama? Prava crkva koju Isus zida jeste tvrđava sigurnosti za svakoga. Mjesto gdje je normalno biti pošten, strpljiv, izbjegavati tračeve i raspre, ljubopitljivosti na zlo koje se može desiti u našem životu. Gdje nema mržnje, a gdje ljudski život još nije savršen. Počeo muž ogovarati sveštenika i ljude iz crkve nakon što je došao iz nje, dok sjede na ručkom. A djeca slušaju otvorenih usta. A žena njemu lijepo: Dragi moj, nemoj tražiti grupu ljudi i žena gdje će biti sve savršeno; a kad ih nađeš nemoj im se pridružiti jer neće biti savršeni. Svuda ima problema zbog mene, jer ja donesem svoje probleme, a vi svoje i onda treba stalno popuštati i balansirati. Ali Isusu je važno da napredujemo. Da prihvatimo one koje on izliječi i dovede u našu sredinu. Zidanje podrazumijeva da postoji rast. Ne ide brzo ali ima rast. Crkva je mjesto gdje ljudi rastu. 2. Jovan 10 kaže da je crkva poput stada sa pastirem. To znači da ta grupa ljudi i žena ne lutaju lijevo desno, ne slušaju modne i popularne trendove nego stoje iza njegovih riječi. Način na koji Isus vodi to stado jeste da on daje primjer, on je ugled. On ne goni nas sa štapom i psima kada ga ne slijedimo. Pastir hoda ispred nas, odlučuje brzinu kojom ćemo ići, odlučuje smjer. To znači da je crkva grupa ljudi i žena koje slušaju Isusov glas, a Isus zove: ne tjera i ne nagovara. * Ovca je jako kratkovida i ne vidi daleko, zato stane i neće dalje. Zato izgleda glupava, jer je oprezna. A kada čuje glas, glas koji je prepoznala, postoji povezanost između tog glasa i dobrih iskustava, ona će poslušati. * Ovce pasu i glava je dolje i ne može gledati kuda će ići. Sagnute glave slušaju i slijede glas. * Ovca ide za pastirom jer ne poznaje glas tuđi. A glas postaje poznat kada se često sluša. Zato je važno šta čitamo, šta gledamo i šta slušamo. Postoji i mesar, neprijatelj, đavo. I za njega danas mnogo ne čujemo, u zbilji; samo u šali. Ali baš zato što on postoji zato nam treba pastir. Crkva je grupa ljudi koji znaju svoje nedostatke, koji znaju da nisu dobri ali žele da budu dobri. Zato se povezuju sa Isusom. 3. Crkva je grupa ljudi čija misija je ista kao i što je bila njegova. Crkva nije zamrzivač za svece. To je pokretna jedinica koja nastavlja Isusov rad pozivanja ljudi Bogu. Misija crkva je da podignu svijest ljudi ko su i šta su, ali isto tako i šta je njihov potencijal. Poruka je da se kvalitet života može podići i da on nije ovisan o vanjskim prilikama. Postoji jedna knjiga koja opisuje čovjeka koji je proveo 20. godina u Kubi, u strogom zatvoru, ali dok čitate vidite da on nikada nije klonuo duhom. Ali nisu je slomili, čak i kada su je najbliži ostavili. Ona je živjela uprkos svemu što je doživjela i veći dio svog života posvetila služenju drugima koji nisu mogli sami sebi da pomognu. Crkva treba da prenese glas Isusov, kao što je on pozvao nas da idemo za njim, Isus želi da mi zovemo druge da idu za njim. Isus je rekao: idite ... Prepoznaćete Isusovu crkvu jer ona poziva druge, ima otvorena vrata za sve, bez obzira na naciju.... nije određeno samo za dobre i za svece, ona prima grešnike, kao što bolnica to čini. Nekada tu dođu i neki koji misle da su zdravi. Mi svi imamo potrebe koje političari ne mogu zadovoljiti niti banke niti išta drugo. Ja sam se slučajno našao u jednom gradu u toku predizborne kampanje. A ljudi pojedini oduševljeni i misle evo ovaj će sad sve probleme da riješi. A i on podložan svemu kao i svi mi. 4. Isusova crkva očekuje Njegov povratak na zemlju. Jovan 14 kaže da ide i da će se vratiti kada nam pripremi mjesto. Mi sada govorimo generalno o ovim stvarima, a biće prilike i mjesta da budemo i detaljniji. Isusov glas nas treba voditi, glas njegov koji se nalazi u Svetom pismu. Jer neće svi glasovi biti vjerodostojni. Nisu svi vođe koji nas zovu, koji se interesuje za nas nisu pastiri. 5. Crkva je grupa ljudi za koje je Božja volja stil života. Vi imate mnoge stilove danas, prije neki dan vidim mladu djevojku a ona namazala nokte crnom bojom pa neke kopče, majicu sa strašnim likom ... ona ima svoj stil. Ali to nije Božji. Deset zapovijesti su opis Božje volje. Isus nije došao da to mijenja, to je sam rekao. Prepoznajemo ih po tome što drže Božju volju kao što je to Isus činio. Crkva je grupa ljudi koji znaju da je Božja volja najbolja stvar za kvalitetan život, za brak, porodicu, društvo. Neka Bog zaista učini da svako od nas već danas doživi taj kvalitetan život i promjene u svom životu.
Besjede
Žeđ
Jedan od prethodnih tekstova je govorio o nedostacima koje vidimo svuda oko nas. Ne smatram da sam izmislio točak ali potrebno je poniznosti da bi priznali te nedostatke. Naročito u svjetlu činjenice da Biblija takve nedostatke naziva grijehom. Grijeh je staromodan termin za današnji svijet. Čak i kada se dese velike pronevjere novca i prevare to niko ne naziva grijehom. Možda samim nespominjanjem ljudi žele da se oslobode te činjenice. Čitajući istorijski izvještaj biblijskog primjera života jedne osobe pokušajmo izvući važna načela za naš svakodnevni život. Šta se dešava kada jedna osoba dođe da tačke da prepozna svoje vlastite nedostatke? Tekst se nalazi u jevanđelju po Jovanu, u četvrtom poglavlju, od 1-42 stiha. Mi smo nepovjerljiva bića. Naša vlastita iskustva i tuđi primjeri nas uče da nije dobro vjerovati svima. Ali kao što je gospodin Frank Krejn rekao: „Možeš se prevariti ukoliko vjeruješ previše, ali ćeš živjeti u mučenju ukoliko ne vjeruješ dovoljno.“ No možda i nesvjesno mi pokazujemo povjerenje ljudima koje i ne poznajemo. Novac je jedan od najboljih pokazatelja za to. U zamjenu za stvarnu robu, hranu ili uslugu, naš skeptični prodavac insistira na komadu papira? Djeliću metala? U suštini, to nema nimalo logike. Pored svega, vi ne možete pojesti novac. Može da gori, ali daje veoma malo topline, a novčići ne gore uopšte. Neće vas sačuvati od kiše. Na neki način novac nije ništa stvarno, a ipak ga možete zamijeniti za mnogo stvarnih stvari. Dakle, šta čini novac vrijednim? (više…)
Besjede
Nešto nedostaje?
Čovjek je neizlječivo religiozno biće. Svi mi to znamo i osjećamo. Sigurni smo da ovo nije sve, jer ako je ovaj život sve, onda je on jako nepravedan, težak, nesiguran .... Čovjek nije ekonomsko biće kao što su nas učili godinama ranije, ja sam bio među poslednjim generacijama pionira tako da su i mene učili da ne postoji Bog i smijali se mojim izjavama da vjerujem u Boga i da idem u crkvu. Čovjeku je poterban Bog. Čak i najokoreliji ateisti su imali snage da izjave: „Ako ne postoji Bog čovjek bi trebao da ga izmisli.“ Tome u prilog ide i činjenica da mnoge religije svijeta vjeruju da je cilj vjerovanja susret sa Bogom ili kraj svijeta (kako nam to već otrcano zvuči, zar ne?). Hrišćani očekuju Hristov dolazak, muslimani Imama Mahdija, Indusi reinkarnaciju Krišne, Jevreji Mesiju... Ja vjerujem da su mnoga od ovih očekivanja samo pogrešni koncept jednog ispravnog. No svi ovipogledi zajedno daju isti zaključak, postoji kraj. A šta da radimo dok čekamo, dok čekamo kraj. Kako da živimo. Čiji primjer da slijedimo? Odgovor ćemo tražiti kroz istorijske zapise o životu Isusa Hrista na zemlji. Tu ćemo vidjeti primjere, poticaje, odgovore a i pitanja na koje treba sami da damo odgovor. Postoje četiri istorijska zapisa Hristovog života na zemlji, a jedan od njih se čini najinteresantnijim zato što je pisan sa ciljem da bude pouka onim ljudima koji nisu imali priliku da Isusa Hrista vide dok je bio živ, dok je živio na zemlji, nego su slušali o njemu iz druge ruke. Ovi tekstovi žele da objasne ne samo probleme našega života nego i da objasne ličnost Isusa Hrista. Ko je on, da li je on zaista važan i ako jeste zašto? Na kraju, pokušaćemo da dođemo u situaciju da možemo imati naš vlastiti sud o njemu na osnovu Biblije. (više…)
Vrijeme
Čemu nas islandski vulkan može poučiti?
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=gJ3h-IM0M8E&fs=1&hl=en_US] Eje-fjatla-jokutl, ponavljao sam za svojim prijateljem Manfredom sa Islanda koji me učio kako se na njegovom jeziku izgovara ime trenutno najpoznatijeg vulkana na svijetu. Island ima veliku koncentraciju aktivnih vulkana zbog jedinstvenih geoloških uslova. Kao što je već poznato, ovaj vulkan je aktivan od 14. aprila, iako se probudio nešto manje od mjesec dana ranije ali su posledice tadašnje erupcije bile minorne i lokalne. Posledice buđenja ovog vulkana su svakodnevno vidljive u medijima: hiljade korisnika aviosaobraćaja koji čekaju po aerodromima te milioni eura gubitaka evropskih aviokompanija samo su neke od njih. Ovo je najveći prekida aviosaobraćaja od drugog svjetskog rata. Ako ste jedan od onih koji ste pomislili, poput mene, da veliki dim smanjuje vidljivost u aerosaobraćaju, varate se. Naime, glavni problem je što pepeo iz vulkana sadrži čestice stakla i stijena koje će oštetiti avionske motore ukoliko ih turbine usisaju unutra Dok sam slušao i čitao o ovim problemima, podsjetio sam se da niko od nas kao da nije primjećivao dok je sve bilo u redu. Normalne i ispravne stvari prihvatamo previše „zdravo za gotovo,“ kao da takve moraju biti, kao da ne može doći do poremećaja svakodnevnice, počevši od našeg zdravlja pa do našeg okruženja. Naravno, niko ovdje ne govori o grozničavom življenju u strahu od ružne sutrašnjice. Poenta je da nismo svjesni dobrih stvari dok se ne dese loše. Malo ko od nas i razmišlja da je taj isti vazduh nama neophodan za sve ostale naše pokušaje i namjere i da je neophodno da bude čist i ispravan. Sama koncentracija svih kompomenanata u vazduhu je takva da potpuno odgovara ljudskim potrebama – samo male promjene bi otežale ne samo disanje nego i cijeli život na zemlji. Oko dva litra kisika svakodnevno teče kroz našu krv, pluća i tkiva. Svaka ćelija u našem tijelu zahtijeva vazduh da bi ispravno funkcionisala. U trenutku kada je prekinut dovod kiseonika, život se ne može nastaviti. Ukoliko ne budu „nahranjennj“ kiseonikom, možda ćelije počinju umirati četiri minuta kasnije, kao i sama ljudska osoba. Ovako uređeni svijet, sa vazduhom u njemu, nas konstantno podsjeća da postoji Neko ko ga održava, a i nas u njemu. Kao što je već rečeno, mala promjena u odnosu sastava vazduha bi dovela do neslućenih negativnih promjena. Ovako fino podešavanje pokazuje da je evolutivni proces uveliko stvar fikcije i da o svom životu trebamo razmišljati dok je naše stanje još održivo i pozitivno, a ne da čekamo poslednje trenutke. Možda bi nas uistinu islandski vulkan čudnog imena mogao poučiti više o zahvalnosti.