DUHOVNA MISAO
©️ Želimir Stanić
“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore. O čemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima. O životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu, jer teško da ima stvari o kojoj čovjek nikad nije pomislio. Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima.” (Selimović)
Vrijeme
Fragmenti svjetskog fudbalskog prvenstva: vuvuzele, sudije i hobotnica
Kao i svako prethodno najveće takmičenje u fudbalu i ovo je imalo svoje posebnosti po kojima će ostati upamćeno. Meni su pale u oči tri od kojih svaka govori nešto o nama ljudima, svijetu u kome živimo i našim potrebama i željama. Vuvuzele, nepoznata riječ koja je za kratko vrijeme postala međunarodna, su očigledno pokazale još jednom raznolikost ukusa i nemoguću misiju (više…)
Vrijeme
Vjera i nacija
Termini „Srbin musliman,“ „Bošnjak katolik“ ili „Hrvat pravoslavac“ su mogućnost koja teško može da postoji na prostorima bivše Jugoslavije. Ovu mogućnost ne sprečava sama privrženost spomenutih naroda svojoj vjerskoj tradiciji, nego mnogo više od toga nerazumijevanje i nerazlikovanje termina „vjera“ od „nacija.“ Termin „nacija“ označava jednu grupu ljudi koji žive na užem geografskom području i imaju zajedničke određene osobine i korijene, a često se povezuje i sa državom odnosno zemljom. Sa druge strane, vjera je skraćeni oblik pojma „vjeroispovijest“ ili „vjeroispovijedanje.“ Kako je došlo do toga da se ova dva pojma na „našim“ prostorima miješaju i poistvojećuju? Jedan od uzroka tome jeste kreiranje novih naroda i narodnosti u periodu nakon drugog svjetskog rata u novonastaloj zajedničkoj državi južnih Slovena. Naime, u tom periodu je možda najizrazitija odluka po kojoj jedna vjerska zajednica, (više…)
Vrijeme
Kritički pregled Novog savremenog prevoda Biblije – 1. dio
Nedavno sam dobio nekoliko pitanja (nešto lično a nešto putem emaila) o novom savremenom prevodu Biblije, koji mnogi predstavljaju i doživljavaju kao najbolji prevod do sada na „našim“ (ne pitajte me koji su to prostori) prostorima. Posebnu kvalitetu ovom prevodu, tvrdi se, daje prevod jevanđelja po Mateju sa jevrejskog jezika. Bez ikakve želje i potrebe za negiranjem i nipodaštavenjem jednog ovako velikog projekta i pokušaja potrebno je i ovoj pojavi, kao i svakoj drugoj, pristupiti kritički (u smislu analize i ispitivanja, a ne kritike zbog neslaganja). Hvale je vrijedno samo postojanje još jednog prevoda ove drevne knjige koja je izvor informacija i osnova vjere za mnoge ljude, posebno hrišćane, a pogotovo kada je prevod na jeziku na kome nema toliko mnogo prevoda, kao što je slučaj sa nekim drugim jezicima. Ali reklamiranje bilo kojeg prevoda kao jedinog i najboljeg je prilično tendenciozno naročito kada se primijete i nedostaci istog, kao što je: (više…)
Besjede
Grijeh, pokajanje i oproštenje
Borba za život (koja se uglavnom svodi na pokušaj zarađivanja dovoljno novca ili više nego što trenutno imamo) nam ne dopušta da često razmišljamo o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bog je osmislio neke vremenske međaše kojima bi želio da nas vodi u tom pravcu: kraj dana, kraj sedmice, možda svaka tri mjeseca ili eventualno kraj godine. Neophodno je i potrebno razmisliti o tome gdje smo bili, gdje smo sada i kojim putem mislimo nastaviti te gdje želimo stići. U tom pravcu duhovnog razmišljanja često se opomenemo svojih propusta i želje da ih ne ponovimo. Događaj iz života starozavjetnog cara Davida daje nam smjernice o grijehu, pokajanju i oproštenju. 1. Sam. 12:5-6. Kada slušamo o grijesima drugih ljudi, kada slušamo o onom što je neko uradio tamo na Bliskom istoku, u Americi ili jednostavno na drugoj strani našeg grada u kome živimo, drugoj ulici, jako je lako krenuti putem osjećaja za pravdu i ponoviti doslovno iste riječi koje je izgovorio David: zaslužio je .... možda ne smrt, ali zasigurno određeni način kažnjavanja. Lako je posmatrati tuđe grijehe, vagati ih, mjeriti im otkupnu cijenu, čekati na molitvu za milost. Veoma je lako zauzeti takav stav sve dok znamo da nismo mi osoba o kojoj se radi. Ali onda uslijede riječi, koje ne očekujemo i kojima se ne nadamo. (više…)
Vrijeme
Podmilačje, Ostrog, Ajvatovica … ili alternativa?
Svi vozači teretnih vozila su upoznati sa činjenicom da ovih dana treba da obilaze malo mjesto Podmilačje, koje se nalazi u blizini Jajca. Naime, 23. i 24. dana ovog mjeseca obilježava se dan Sv. Ive, koji je svetac zaštitnik ovog mjesta i crkve u njoj. Zbog velikog broja hodočasnik, ovaj dio puta je zatvoren za teretna vozila. Šta to u stvari privlači toliki broj ljudi u ovo zabačeno bosansko seoce? Natprirodna moć i čudesa, ljudska radoznalost i potreba za zdravljem vjerovatno su samo neki od razloga. Teško je posmatrati bilo koji događaj u svijetu oko nas, a ne dozvoliti sebi analizu i procjenu istog. Sa poštovanjem prava i uvjerenja drugih, želim podijeliti svoj pogled na ovakva i slična dešavanja. Sama ideja o hodočašću, pobožnom (pokloničkom) putovanju koje treba da donese duhovnu korist ima svoje korijene u Svetom pismu, mada ne u ovakvom i ovolikom obliku, kakav se danas vidi ne samo u katoličkoj verziji hrišćanstva, već i u nekim drugim hrišćanskim i nehrišćanskim denominacijama. Jevrejski narod je imao samo jedan hram u cijeloj „obećanoj zemlji,“ i on se nalazio u Jerusalimu. Budući da je narod bio rasijan po širem području današnje Palestine, da nije bilo mnogo pisanih religioznih dokumenata niti je pismenosti sposobnost čitanja bila velika, postojala su tri religiozna godišnja praznika obavezna za sve. Oni su služili da objedine narod u istom obliku pobožnosti, da ih pouče i podsjete na glavne postulate vjere te da razviju duh zajedništva i uzajamne podrške. Za vrijeme ta tri godišnja praznika, mnoštvo ljudi sa svih strana se kretalo prema Jerusalimu. I upravo u ovom putovanju hodočašće je našlo svoje uporište, ali je (više…)
Besjede
Kako pokvariti svoje dijete?
Proteklih dana predmet mojih misli su često bila djeca. Mediji su objavile tu ružnu vijest kako je devetogodišnji M. J. iz Banjaluke pao kroz prozor stana na petom spratu. Pretpostavljaju da je dječak htio da dohvati ćebe sa štrika, koje je inače stalno držao uz sebe. Ovu vijest sam inače čuo od frizerke, koja i sama ima dijete, i sa kojom sam razgovarao upravo o djeci. To je jedna od tema koju uvijek možete da započnete u razgovorima sa ljudima oko sebe. Veliki broj ljudi ima djecu, a svi oni imaju problema i pitanja kakav stav prema toj djeci da zauzmu. Postoji jedna jako dobra knjiga, „Kako istinski voljeti svoje dijete,“ koja se može ponuditi kao dobar savjetnik na tom području. Ali imati dobar odnos sa djecom i dobru djecu u svojoj kući je nešto još bolje što bi trebali ponuditi ovom svijetu oko nas. Naravno, kao i sve ostalo, i ovo je mnogo lakše reći nego učiniti. To sada, kad imam svoje dijete, još bolje znam i razumijem. Sama Biblija nas tješi činjenicom da ne postoje, izgleda, savršeni roditelji: djeca jako posvećenih ljudi Bogu su često birala drugačiji put i formirala loš karakter. Jedan od primjera za to su sveštenik Ilije i prorok Samuilo. Za Ilija je jasno napisano da je bio kriv što poštuje svoju djecu više od Boga, te da je takav stav u stvari pokazivanje prezira prema Bogu. Jedan od najstrašnijih ukora koji se može primiti je primio upravo ovaj sveštenik. (više…)