Želim, želim, želim …

iStock_000009412810XSmall-425x250Šta ste vi poželjeli sebi za Novu godinu? Puno zdravlja, ljubavi, (novca), mira i sreće … Posve drugo je pitanje imaju li ikakve stvarne vrijednosti ove naše želje, no to je druga tema. Dok sjedim i pišem ovo zapušenog nosa i bolesnog grla, shvatam kako je zdravlje naša osnovna potreba. Sve ostalo je manje važno.

Pored zdravlja, javlja mi se, kao i svakome od nas, još jedna jaka želja. A to je želja da prestanem da želim. Dopustite da pojasnim ovu svoju želju.

Možda sam neke ovim asocirao na naučavanja Sidarte Gautame, prosvijetljenog indijskog plemića, poznatog kao Buda. Tvrdio je da je cijeli život patnja koja nastaje iz želje. Zato je 200px-Kamakura_Budda_Daibutsu_front_1885potrebno ugasiti svaku želju, postići nirvanu i dostići savršenstvo. Asketski život budističkih monaha slijedi njegov osmostruki put ostavljajući po strani sve ono što nas, neprosvijetljene, privlači i mami.

Budina koncepcija je striktno dualistička: jasno povlači crtu između duhovnog, pozitivnog i materijalnog, zlog. Sličnim, po mom mišljenju pogrešnim, putem su krenuli i osamljenici u hrišćanstvu koji negiranje tijela i materijalnog vide kao glavni domet vjere, a stilite (među njima posebno Simon), podvižnike koji su živjeli na stubu želeći da umrtvljivanjem tijela doprinesu spasenju svoje duše, drže nedokučivim idealom.

Isus iz Nazareta, koga stiliti tvrde da slijede, je ipak imao drugačije stavove. Samim svojim dolaskom na ovaj svijet, on je prigrlio isti, pokazao njegovu vrijednost. U svojoj molitvi je tražio da svoje učenike sačuva od zla, a ne da ih uzme od svijeta. Njega su optuživali da suviše pažnje daje “tjelesnim” stvarima, za razliku od Jovana Krstitelja, njegovog preteče, koji je opet djelovao suviše asketski. Stara mudrost kaže kako onima koji to ne žele nije moguće ugoditi. No Isus je pokazao je da se može, treba i mora živjeti u svijetu, ali ne biti “od svijeta” tj. imati druge vrijednosti. I želje.

Ali zato treba izbjeći drugu, ništa manje lošu, krajnost hrišćanski hedonizam, jevanđelje Simeon_Stylites_stepping_downprosperiteta, health & wealth gospel. To je učenje zapadnjačkih TV evangelizatora koji uvjeravaju kako će spoj njihove molitve i vaše vjere donijeti do ogromnih promjena u vašem životu, a posebno u vašem (pa i njihovom) novčaniku.

Čini mi se da bi ovdje, kao i u mnogim drugim situacijama života, trebalo naći balans, umjerenost, sredinu. Ovo me podsjeća na  riječi Zije Dizdarevića iz pripovjetke Majka: “Ne idi sredinom džade, satraće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj – da te, boj se, ne udari nešta s krova, nego hajde ‘nako, ‘nako…

To ‘nako u ovom slučaju bih najbolje opisao na sledeći način: vjerujem da je Bog u nas ugradio dobre želje, za dobrim i lijepim vrijednostima i stvarima. Život je dar i treba ga živjeti. Treba uživati u njemu. Smatram pogrešnim razdvajati duhovno i materijalno – jer je Bog čovjeka stvorio tjelesnim i takvim će ga vaskrsnuti. Moja želja ide u pravcu ostvarenja svih onih naših uobičajenih novogodišnjih želja, ali praćena umorom neostvarenja. Sve to smo poželjeli i prošle godine. I pretprošle. I one iza nje. Moja novogodišnja želja pita “Dokle?“ Ako se i ispune moje želje, šta je sa željama ostalih? Ko može uživati u svojim “igračkama” gledajući druge oko sebe kako umiru od gladi? Kao što grupa Kansas pjeva, naše najbolje želje su samo dust in the wind, prašina na vjetru.

Zbog svega ovoga mi se čini da rečenica engleskog pisca C. S. Lewisa unosi nadu : “Ako u sebi pronalazim želje koje ništa na ovom svijetu ne može zadovoljiti, jedino logično objašnjenje je da sam stvoren za drugi svijet.” Bolji, drugačiji, ljepši … koji ne može nastati kao rezultat sukoba svjetskih sila. Možda se baš u božićnoj priči, koja je na našim prostorima prisutna s obe strane Nove godine nagovještava put u taj bolji svijet.

Vanredna učenica Jovanka

Čitam u novinama priče o našim političarima koji su u poznim godinama, kroz rad i uz rad, kako se to nekad govorilo, završili fakultete ali ne mogu da se sete na kom su odseku diplomirali, koji su magistrirali ili doktorirali i došli do diploma za kraće vreme nego što je običnom čoveku potrebno da završi auto školu i dođe do vozačke dozvole, a iz ličnog iskustva znam kakve i kolike pritiske na profesore i direktore srednjih škola vrše đački roditelji, naročito oni koji imaju “vezu“ sa nekim na nekom „visokom mestu“. Sve ove gorke stvari podsetile su me na jedan događaj od pre tačno šezdeset godina.

Davne 1955. godine bio sam učenik petog razreda Druge mešovite gimnazije na Banovom Brdu u Beogradu. Te i sledeće godine, vanredna učenica gimnazije bila je Jovanka Broz. Da, Jovanka, supruga Josipa Broza Tita. E, sad, za mlađe čitaoce treba reći ko je bio taj čovek. O njemu su napisane desetine i desetine knjiga, ali, sasvim kratko on je tih godina bio predsednik Jugoslavije, maršal Jugoslavije, vrhovni zapovednik Jugoslovenske Narodne Armije, tada jedne od najjačih u Evropi, generalni sekretar, Komunističke partije Jugoslavije, nosilac tri ordena narodnog heroja Jugoslavije i svih ostalih jugoslovenskih ordena, počasni član ili doktor desetina Akademija nauka…..

skolski-dnevnikNjegovo ime su nosili Titograd, Titov Veles, Titovo Užice, Titov Drvar, Titovo Velenje …, glavne ulice u skoro svim gradovima Jugoslavije, stotine škola, rudnika, fabrika….. O njemu se pevalo u narodnim i zabavnim pesmama, njegova slika je bila na prvoj strani u svim bukvarima, njegovi govori i njegove svakodnevne aktivnosti su bili na prvim stranama svih novina….. U svim republikama je imao na raspolaganju najmanje po jednu ogromnu vilu, imao je svoje ostrvo Vangu sa ogromnim parkom i ličnim zoološkim vrtom. Imao je svoj „Plavi voz“ kojim je krstario po Jugi i veliki brod „Galeb“, kojim je, po nekoliko meseci, krstario po svetskim morima i okeanima, o čemu smo mi bili redovno obaveštavani preko „Filmskih žurnala“, koji su prikazivani u svim bioskopima pre početka svakog filma. Uživao je ogroman ugled širom sveta. Na ravnoj nozi, a najčešće i malo više od toga, razgovarao je sa engleskom kraljicom, sa predsednikom Sjedinjenih Američkih Država, sa prvim čovekom
Sovjetskog Saveza… Gosti, u Beogradu i na Vangi, su mu bili kraljevi, carevi, državnici, najčuveniji svetski glumci, pisci… Da skratimo priču, u Jugoslaviji, on je bio „Bog i batina“: ono što on kaže, istog trenutka se pretvaralo u zakon za više od dva miliona čalanova komunističke partije, a preko njih i za sve ostale građane Jugoslavije, a za one kojima se to što je on rekao, makar i sasvim malo nije sviđalo, a oni bili neoprezni pa to nekome i rekli, bilo je više mesta „za razmišljanje“, od kojih je najpoznatiji bio zatvor na Golom Otoku.

A supruga TOG čoveka je, držeći se svih stavki Zakona o srednjim školama Srbije, po istoj proceduri i na isti način kao i sve druge vanredne učenice i učenici, polagala redom ispite iz svih predmeta sedmog, pa, iduće godine, osmog razreda gimnazije. (To su danas treći i četvrti razred gimnazije.) Desilo se da sam je jednom prilikom lično video. Stigla je automobilom koji je šofer parkirao u blizini glavnog ulaza u današnji hotel „Šumadija“. Šofer je ostao u kolima, a Jovanka, sa torbom u ruci, obučena u skromnu crnu haljinu, zajedno sa još jednom mlađom ženom, je pešice išla Ščerbinovom ulicom, ka glavnom ulazu u današnju osmogodišnju školu „Josif Pančić“, u kojoj je tada bila i gimnazija. Nas nekoliko „drugara iz kraja“ smo sedeli na jednom malom zidiću, delu ograde neke kuće, i svima nam je bilo veoma interesantno da, na nekoliko koraka udaljenosti, vidimo, danas bismo rekli, „prvu drugaricu“ Jugoslavije.

jovankaitito-totovilleNeko je glasno uzviknuo njeno ime, ona se, onako u prolazu, okrenula ka nama, osmehnula se i diskretno nam mahnula rukom. Vremenom je činjenica da je Jovanka Broz vanredna učenica naše škole postalo nešto sasvim obično, na šta niko nije obraćao neku posebnu pažnju. A onda je 1956. godine, kao bomba, odjeknula vest: MAKSA OBORIO JOVANKU. Maksa je bio naš profesor matematike Bogoljub Stanojević. To je bio jedan tih, povučen čovek za koga je, tako smo mi mislili, u životu postojala samo MATEMATIKA. Uvek lepo očešljan i uredan, nosio je, koliko se sećam, uvek jedno isto, skromno ali brižljivo ispeglano odelo, belu košulju i kravatu. Na nogama, savršeno čiste cipele, na nosu male naočare u okruglim okvirima. Niko se nikada nije žalio na njegovu ocenu, ocenjivao je tako tačno i tako pošteno da je Sveti arhangel Mihailo mogao da ga uzme za pomoćnika. U to vreme dvojka je bila ono što je danas jedinica – neprelazna ocena, i svima u školi, i nama đacima i našim profesorima, bilo je savršeno jasno da Jovanka nije znala za više od 2,49  (makar 2,50) i da nije imala nikakve šanse da dobije prelaznu ocenu, makar neku trojčicu. Ali… ona je bila NJEGOVA supruga. Pre par meseci, naš ministar finansija, kada mu, po pravilima službe, u pošti traže ličnu kartu, kaže službenici: „Znate li vi ko sam JA?“. Jovanka, kad je čula da nije položila ispit, nije rekla ništa, ustala je, pozdravila članove komisije i –otišla kući. U sledećem ispitnom roku je položila ispit. Nije mi poznato da li je neko nešto zamerao Maksi, tek u tom sledećem roku, on, na svoj lični zahtev, nije bio u ispitnoj komisiji, ali je, na našu veliku radost, ostao u našoj školi, a par godina kasnije je prešao u ministarstvo prosvete, gde je radio kao školski nadzornik za matematiku i gde je dočekao penziju.

Danas, kada se, posle tolikih godina, setim svojih dragih profesora iz Druge mešovite gimnazije, pomislim kako mi danas živimo u nekoj drugoj zemlji, u zemlji u kojoj ne žive ljudi poput Makse, koji će na ispitu da obore onog koji ne zna, makar da mu je Bog otac, i poput Jovanke, koja nije rekla „Znate li vi ko sam JA“ , mada je bila udata za “Boga.”

Autor nepoznat

Islamska država i korijeni radikalnog džihada – 1. dio

1410261170121.cachedKo god da je čuo za terorističke događaje u svijetu (a ko nije?) i za spremno izjašnjavanje određenih grupa koje stoje iza istih, sigurno se zapitao za razloge i motive takvog ponašanja. Jedna od najprisutnijih vijesti u medijima već duže vrijeme jeste situacija u Siriji i oko nje te stvaranje nove “države” na prostoru Iraka i Sirije – Islamska država u Iraku i Siriji (ISIL, ISIS, IDIL, ID). Pripadnici islama su zbog ovih pojava – još od napada 11. septembra 2001. – počeli da bivaju potpuno drugačije posmatrani od strane velike većine, uglavnom negativno. Serijom članaka pod naslovom “Islamska država i korijeni radikalnog džihada” želim podijeliti ono što sam pročitao i prevodio na ovu tematiku. Vjerujem da, i pored mnoštva informacija koje postoje na ovu temu, nekima će biti od koristi da stvari pogledaju što je objektivnije i nepristrasnije moguće.

Iz islamske perspektive, uzrok većine problema u islamskom svijetu je rezultat kolonijalizma. Sa padom otomanske imperije (sa sjedištem u današnjoj modernoj Turskoj, koja se širila od sjeverne afrike do centralne Azije) poslije prvog svjetskog rata, pobjedničke evropske snage (Engleska, Francuska, Italija) su podijelije otomansku zemlju u vještačke države, čije granice su napravili stranci sa malo ili nimalo osjećaja za uticaj tih granica. Npr., nove kolonijalne granice su ignorisale plemenske veze. Hašemitsko pleme se protezalo od današnjeg Jordana sve do zapadne Saudijske Arabije. Ali kolonijalne granice su podijelile ovo pleme na pola. Jedno pleme je podijeljeno između Jemena i Saudijske Arabije. Ono što se posebno tiče kreiranja islamske države, sunitski dio Sirije i Iraka je podijeljen takođe. Ono što su nekad bile prirodne zajednice sada su podijeljene u različite države sa svim preprekama za putovanje i podijeljenom odanošću koja je nastala nakon toga.

caricature-african-colonialism-600x400-1Takođe, kolonijalne granice su ignorisale vjerske podjele i veze. Osnovno tijelo šiitskih muslimana je živjelo u potezu od Irana do Libana. Ali u srcu ovog dijela šiitske zemlje se nalazila jaka skupina sunitskih muslimana, koji su činili većinu u Sriji i zapadnom Iraku, ali su manjina u Libanu i Iraku kao cjelini. Iako manjina, oni su podržani od sunarodnika u Egiptu, Turskoj, Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Ali da stvari budu komplikovanije, u ovom sudaru Šita i Sunita se nalazi značajan broj sekularizovanih Arapa koji se ne osjaćaju ugodno ni sa jednom od militantnih struja. Teško da bilo koji sistem granica na Bliskom istoku može u potpunosti odgovoriti ovoj složenosti, ali je džihadistima jasno da granice postavljene od strane zapadnih sila ne služe islamskim interesima i da treba da se ukinu.

Sledeći aspekt kolonijalizma koji još uvijek utiče na tamošnji poredak je tendencija evropskih sila da vladaju ovim “državama” kroz društvene elite. Umjesto uspostavljanja istinske demokratije, kolonisti vladaju kroz lokalnu elitu – ljude koji su prepoznati lokalno zbog svog bogatstva i uticaja – koji su često obrazovani na zapadu i podržavana od strane kolonijalnih sila u zamjenu za dodatno bogatstvo i moć. Ovaj pristup je stvorio ozbiljnu podjelu između običnog naroda i autoriteta (kao što su plemenske poglavice) koji su nekad vladali opštom saglasnošću ali sada su sluge stranog ugnjetavača. Kolonijalizam je zabio klin između naroda i njihovih tradicionalnih vođa, sijući sjeme pobune i revolucije.

iraq-syria-map-isis-cnnSuprostavljanje kolonijalnim silama potiče iz dva glavna izvora. Prvi je grupa protivnika tzv. panarabista, koji su sekularni i sanjaju o Ujedinjenoj arapskoj republici – “Sjedinjenim državama arapskih naroda” koji dominiraju prostorom od Maroka do Iraka. Njihov cilj je bio zbacivanje kolonijalnih sila i zamjena sa domaćom, arapskom verzijom sekularnog zapada (ili u ono ranije vrijeme komunističkom ideologijom). Veliko ime ove ideje bio je Gamal Abdul Nasser, koji je jedno vrijeme vladao Egiptom i Sirijom nazivajući ove države Ujedinjana arapska republika. Ličnosti poput njega su zamijenjene kasnijom generacijom: al-Sisijem u Egiptu, Yasserom Arafatom u Palestini, kraljem Huseinom u Jordanu, Basharom Assadom u Siriji te Saddamom Huseinom u Iraku.

Druga grupa protivnika kolonijalizma su bili “pan-islamisti,” čija vizija je bila zasnovana na islamu i tako prevazilazila nacionalnost. Oni su sanjali o “kalifatu” (islamskoj verziji teokratije: direktnoj Božjoj vladavini) koja bi se prostirala dalje od arapskog svijeta, uključujući zemlje u kojima dominiraju muslimani sve do Malezija i Indonezije. Dok su pan-arabisti usmjerili svoje ciljeve na društvo vođeno od Arapa za Arape, pan-islamisti su priželjkivali društvo koje bi vladalo prema islamskim principima. Najveća islamska “uspješna priča” u XXI vijeku desila se prvo u Saudijskoj arabiji, a onda poslije 1979. u Homeinijevom Iranu. U ovim zemljama odbor islamske uleme (sveštenstva) ima konačnu silu veta nad izabranim ili postavljenim upraviteljima. Nastaviće se … 

Neophodne informacije

Nije li čudno da u vremenu masovnih komunikacija imamo tako malo stvarno potrebnih saznanja, a toliko mnogo nepotrebnih informacija? Evo nekoliko primjera:

Young thoughtful man using laptop. Idea concept

ŠTA BISMO MORALI ZNATI

ČIME NAM PUNE GLAVU

Zašto pčele umiru u milijardama? Ko se s kim potukao
Zašto se smanjuje broj ptica? Lindsay Lohan
Zašto su okeani sve kiseliji? Koja starleta je rekla koju glupost
Zašto se tope polarni led? Kim Kardashian
Uništavanje prašuma – “pluća” svijeta Ko je šta obukao
Zagađivanje bušotinama nafte i plina Justin Bieber
GMO, pesticidi i bolesti Ko se rastao, udao ili oženio
Suša i iscrpljenost plodnog tla Šta radi žena političara
Zagađivanje i prekomjerno iscrpljivanje pitke vode Nerazumljivi izvještaji s berze
Kako sam gajiti hranu Koliko se auta prodalo i šta ko vozi
Opasnosti industrijskog zagađenja Ko ide na skijanje
Politička manipulacija narodom Klanja, silovanja, ubistva
Laži o finansijskom i poreskom sistemu Sportski transferi
Kako funkcionišu banke i krediti Kakve frizure se nose.
Ljudsko roblje i iskorištavanje djece za rad Reality show
Kršenje ljudskih prava Što je “in” i bez čega se ne može
Oštećene i nesigurne nuklearne elektrane Suptilno sijanje straha i depresije
Uzroci i posledice ratova Reklame
Opasnosti trovanjem municijom s osiromašenim uranijom Ko je osvojio koju nagradu
Kako fosilna goriva zamijeniti alternativnim izvorima energije Cijena benzina
Održiv razvoj i življenje Koja boja se nosi