Život je kao šah, uvijek te pređe neki konj

U svojim tinejdžerskim godinama je zbog rata morao napustiti svoj dom. Otac je ostao da brani kuću, a majka, medicinska sestra, je u tom vremenu imala mnogo posla. Bez porodice i doma, smisao je pronašao u sportu. Bio je strastveni fudbalski navijač i još strastveniji igrač šaha. Sreli smo se na fakultetu kada sam i saznao njegovu životnu priču. Iako sam poznavao osnove ove igre i tokom dugih, zimskih dana na selu igrao sa drugarima, slabo sam razumio filozofiju koja pokreće figure po crno-bijeloj tabli sa 64 polja. Borba za centralna četiri polja, izbor jednog od poznatih otvaranja te važnost planiranja sledećih poteza … samo su neki od važnih koncepata za uspješnu igru. On je, u tome, bio nenadmašan. A zašto sam se ovih dana sjetio njega? Vjerovatno pogađate već, zbog serije. 

Serija pod nazivom « Damin gambit » je emitovana prvi put 23. oktobra 2020. godine na netflixu, internet platformi za prikazivanje filmova. U njoj je prikazan život jedne djevojke koja završava u sirotištu, nakon smrti svojih roditelja. Tamo je naučila prve šahovske poteze, a vremenom postaje zaljubljenik u ovu igru u kojoj pobjeđuje sve svoje protivnike. Radnja serije je smještena u šezdesete godine prošlog vijeka a fokus je na životu i izgledu glavne glumice (Anja Tejlor-Džoj), njenim pokretima i prodornom pogledu. Feminizam je nezaobilazna tema i ove serije, a predvidljivost ishoda u hladnom ratu SAD i SSSR, popravlja izvanredna scenografija i gluma. U prve četiri sedmice prikazivanja, ovu seriju je pogledalo više od 62 miliona ljudi. Prodaja šahovskih garnitura za igru je, na samo jednom prodajnom mjestu putem interneta, porasla za 250%. Broj novih igrača na web stranici koja okuplja amaterske igrače šaha iz cijelog svijeta je porastao za pet puta. Google pretraživanja o tome kako igrati šah dostigla su vrhunac u poslednjih deset godina. Roman po kome je urađena ova TV serija, napisan prije 37 godina, postao je najprodavanija knjiga. Kao što znate, cijela priča je izmišljena – ali njen uticaj nije. 

Zašto? Poznati autor C. S. Lewis tvrdi kako ljudi treba da bude podsjećani radije nego poučavani. Tu je moguće vidjeti tragove platonizma koji uči kako je znanje onih osnovnih ideja urođeno ali je zakopano negdje duboko, u našoj duši. Sve što je potrebno da neko – ili nešto – izvrši djelo porađanja tih ideja i da one dođu na svjetlost dana. Iako vjerujem u uslovnu, a ne urođenu besmrtnost čovjeka, ovo podsjećanje ima smisla u kontekstu našeg svakodnevnog življenja. Svi mi odrastajući dođemo u kontakt sa određenim idejama i vrijednostima, ali ih vremenom zanemarimo ili ih okolnosti obaveza potisnu u stranu. Ako je to tačno, na šta nas je konkretno podsjetila ova serija o šahu? 

Ko nije doživio vlastiti život kao svojevrsnu borbu? Nekada je to borba protiv drugih, nekada sa drugima, a najčešće sa samim sobom. Vladici Nikolaju pripisuju misao « Cio moj život je jedan obračun između mene i mene. Između mene kakav jesam i mene kakvog me Bog hoće ». Ako i ne vjerujemo da postoji neki ideal koji božansko biće postavlja pred nas, šah nas podsjeća na neke druge sličnosti sa življenjem. Šah se igra po pravilima. Igra se odvija samo po tabli. Ne mogu sve figure da se kreću na isti način u isto vrijeme. Možete biti nezadovoljni, ali samo prema pravilima igra može da se započne, nastavi i dovrši. Bez pravila nema igre! Ima ljudi koji prihvataju ove postavke, a ima i onih koji se cijeli život bore protiv njih. 

Međutim, dobra strana je to što vi povlačite poteze. I pored određenih ograničenja, cijela igra nije unaprijed determinisana. To znači da dio odgovornosti snosite i vi sami. I možda baš ovdje, u ovom ideološkom konceptu i vremenskom trenutku, pod ograničenjima pandemije i odlukama vlasti, mnogi u šahu pronalaze izlaz: vlastito izražavanje i odlučivanje. Ishod igre zavisi od vas. Ovaj aspekt svemu daje jednu dodatnu notu ljudskosti. Iako su igrači nadvijeni nad tablom jedan drugome protivnici, kraj obilježava rukovanje i čestitanje, bez obzira ko je pobijedio. 

Ko je izmislio šah? Porijeklo šaha je nesigurno. Jedni izvori tvrde da je u pitanju Iran, drugi Indija, treći Kina. Najvećem broju igrača je to nebitno, važno je da se igra. Slično je i sa našim porijeklom i svrhom na ovoj zemlji. Nastavljamo da živimo iako nam je mnogo toga nepoznato. Meni je sledeća misao bliska i nekako mi osmišljava svu ovu životnu igru, koja nam je dodijeljena: 

« Bog, koji je stvorio svijet i sve u njemu, Gospodar je neba i zemlji i On ne ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom, niti ga ljudske ruke poslužuju, kao da Mu je nešto potrebno. Jer, On je taj koji svima daje život i dah i sve drugo. Od jednog čovjeka stvorio je sve narode da se nasele po svoj zemlji, odredivši vremena i međe njihovoj naseljavanja, da traže Boga, ne bi li Ga nekako napipali i našli, iako On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo. » (Pavle iz Tarsa)

Znam da sad ovaj poslednji dio nekima izgleda kao priča. Ali i « Damin gambit » je priča koju je 1983. godine napisao Volter Tevis i svejedno je izvršila ogroman uticaj na kulturu i živote mnogih ljudi. Koliko veći uticaj može napraviti priča koja je istinita? Imam osjećaj da mnoge od nas na ovu Pavlovu misao treba samo podsjetiti. 

Jevanđelje po majmunu

Prošle sedmice  pogledah poslednji nastavak popularne franšize o majmunima, Planet of the Apes. Toliko mnogo zanimljivih poruka u tom filmu. Dijelim nekoliko ideja kojih se još uvijek mogu sjetiti:
1. Razlike i različitost: govori se o dvije grupe bića, ljudi i majmuni. Možemo se pitati za šta nas sve mediji pripremaju kroz ovakve filmove, ali je jasno da su ljudi svjesniji danas potrebe za zaštitom onih koji su različiti i drugačiji. I kako i oni imaju prava i potrebe i slobode. I da, nisu u pitanju samo seksualne manjine, koje su dobile medijski prioritet, nego one druge i ostale o kojima se malo kada priča. 
2. Kritika imperijalizma i kolonizacije: nemoguće je ne vidjeti ideje holokausta izmiješane sa nacizmom i drevnim Rimom. Vojska maršira svako jutro i pozdravlja zaluđenog vođu uz (američku) zastavu i himnu. Prisilni rad bez osnovnih uslova za preživljavanje nije samo stvar prošlosti nego za mnoge sadašnjosti ali i strah da se ništa neće promijeniti ni u budućnosti.
3. Vrijednost i važnost porodice: da li je to zbog toga što su emocije „usađene“ u životinje pa one dolaze tako jako do izražaja? Ili jednostavno svaki put kad vidimo ljubav roditelja prema djeci mi shvatamo da je to ono suštinsko i najvažnije? Šta god bilo, jako moćno je prikazana ljubav Cezara prema svojoj porodici, čak i u njegovoj želji da ih osveti. Sa druge strane stoji vojni zapovjednik koji skreće umom nakon što ubija svog sina koji je napadnut virusom opake bolesti. Odnos roditelja i djece uveliko određuje cijeli naš život. Mislimo o tome i uradimo nešto pozitivno za naše najbliže i najdraže.
4. Evolucija i revolucija: tvorci filma očigledno vjeruju da su čovjekoliki majmuni stvarni preci homo sapijensa. Iako spominju mnoštvo biblijskih i evanđeoskih termina (o njima  kasnije), stoji misao da su ovi primati sposobni za mnogo više od onoga što smo do sada mislili o njima. Ne samo da nauče ljudski jezik, nego su i njihove analitičke sposobnosti daleko iznad nekih ljudi. Jasna je poruka da se evolucija nastavlja. Sa druge strane, kroz borbu za moć i podizanje revolucija ljudska vrsta stagnira i postoji mogućnost da nestane. Da bi to spriječili (neki) ljudi prihvataju uvriježeno mišljenje da jači opstaju i zbog toga žele da unište oni koje smatraju nižom vrstom. Među njima postoje i pozitivni primjeri, utjelovljeni u bolesnoj djevojčici koja nastavlja svoj život sa majmunima. Ona dobija simboličko ime Nova (novorođenje nastaje druženjem sa drugačijima) jer je ona drugačija od svog roda koji želi da uništi majmune.

5. Svaki film i priča imaju istu strukturu, još davno je to utvrdio Vladimir Prop. I ovaj ima heroja koji prolazi kroz svoje lične krize i borbu sa ”mrakom u sebi.” Kao i svaki pravi heroj, on pobjeđuje sebe (odustaje od osvete) i ostaje pozitivan do kraja. Nemoguće je ne vidjeti biblijsku sliku Isusa Hrista u Cezaru. Možda bi neki hrišćani na ovu rečenicu reagovali poput nekih Muslimana na karikature Muhameda. Kako god, i Cezar je razapet i žedan, a jedan iz njegove vrste – izdajnik – mu se ruga i zlostavlja ga. Cezar poziva svoje ne jedinstvo i uvjerava ih da su samo tako snažni. Za razliku od majmuna Kobe, uči ih da majmun ne smije ubijati majmune. Ima tu i mojsijevskih momenata: vođenje u obećanu zemlju i umiranje pred istom. Cezar je vidi izdaleka, oni sada mogu i bez njega, jer su druge potencijalne vođe spremne za svoj zadatak: Moris progovara na samom kraju, a Cezarov sin Kornelijus je spašen.
6. Zlo biva kažnjeno: u današnjem svijetu relativizacije, lijepo je podsjetiti se ove misli i pokušati vjerovati u nju. Zlo i nosioci istog neće trajati vječno. Za razliku od mnogih drugih filmova u kojima je za uklanjanje zla potrebna nadčovječanska snaga glavnog junaka, ovdje je drugačije. Zlo samo sebe uništava: vođu napada bolest i on izvršava samoubistvo, a sve ostale zatrpava lavina izazvana detonacijama. Da li je to naučavanje o postojanju božanske pravde ili o nasumičnom djelovanju sila priroda? Trenutak pokretanja lavine je previše tačan da bi bio slučajan.
7. Ideja žrtvovanja za druge je neizostavna u skoro svakom filmu. Zašto je to tako? Zašto je upravo ova ideja nezaobilazna i obavezna kao glavno pokretačko sredstvo najviših vrijednosti i najdubljih emocija? Jedan od odgovora na ovo pitanje je dao i Meša Selimović sledećim riječima: „Poslanstvo Isusa Hrista, svejedno da li se naziva Isus Hrist, Isus Krist ili Isapejgamber, to je najljepši i najplemenitiji simbol koji je čovječanstvo stvorilo. Otkako mi je dr Drago D. ukazao na njegovu ljepotu, sve do danas – mada već odavno ateista – nisam otkrio ništa ljepše i sadržajnije: čovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijehe drugih ljudi – to je grandiozna moralna i poetska slika najvećeg humaniteta, i ostala je neokrnjena bez obzira na sve devijacije hrišćanstva.“ Kao ateista, on vjeruje da je čovjek stvorio ovaj simbol. Onim drugima je ovo istorijska stvarnost i činjenica. Krajnje je vrijeme da nas, koji vjerujemo u istinitost ovog simbola, on/On potakne u pravom pravcu djelovanja i razmišljanja.

50 razloga zašto bi žene trebale da bojkotuju „50 nijansi sive“

Fifty_shade_abuseKada je ovaj roman prvi put objavljen kao ebook (kakvih imate hiljade besplatnih na svim internet knjižarama), kritika ju je opisala kao „slabo napisano štivo,“ „depresivno“ i kao „lošu šalu.“ Ali, ne lezi vraže (bukvalno). Bilo je potrebno samo „malo“ dobre reklame i odjednom se knjiga prodaje u 100 miliona kopija i prevodi na 52 jezika (na naš jezik ju prevodi Laguna). I onda, naravno, slijedi film koji će pred dan zaljubljenih biti pušten u prodaju, tj. pojaviti u kinima.

Sadržaj knjige / filma počinje interviewom koji 21-godišnja studentkinja Ana (Dakona Johnson) pravi sa tajanstvenim mladim milijarderom koji se zove Christian Grey (James Dornan). U njemu preovlađuju opisi njihove ljubavne veze sa eksplicitnim prikazima seksualnosti. Ali tu nije kraj: film kulminira njegovim zahtjevom da potpiše dokument kojim pristaje da bude njegov seksualni partner udovoljavajući svim njegovim perverznim željama i kojim obećava da nikome ništa neće otkriti. U suštini, film je promocija sadomazohizma u seksualnosti – onog što se naziva BDSM (bondage / discipline / submission / masochism). Happy end ovog filma je što ona u svemu tome uživa.

Podmitivši nekoga iz Motion Picture Association of America (udruženja koje stavljaju oznake na filmove i time ih preporučuju / sprečavaju u gledanju određenom uzrastu) ovaj film umjesto N-17 (zabranjeno mlađima od 17 godina) dobija R oznaku prema kojoj film može gledati bilo ko uz pratnju starije osobe. Idealno za biznismene željne perverzije da nastave zavoditi tinejdžerke! Poklon za Valentinovo, npr. 

135-55654-movies-1384212834

Poruka ovog filma za sve klinke ovog svijeta, a posebno onog njegovog dijela gdje izopačeni pogledi još uvijek nisu uhvatili dovoljno korijena: skroz je „cool“ biti seksualna robinja, nekome ko te zlostavlja, posebno ako je on zgodan, bogat i ima svoj helikopter. Djevočice i djevojke, prije nego „progutate“ ovu priču, porazgovarajte malo sa nekom od zlostavljanih žena i uvjerite se kako takve situacije poznaju sve, samo happy end ne.

24Kao što J. Lee Grady piše, to je potpuno izopačenje ljubavi. Christian kupuje Ani dijamantnu narukvicu da joj pokrije ožiljke na rukama. Ali definitivno najbizarnija scena u filmu je trenutak kada mu se Ana vraća, nakon što ga je napustila rekavši: „Fizički bol koji mi nanosiš nije loš koliko bol da te izgubim.“ Svaki psiholog će vam reći da je mentalitet žrtve zlostavljanja kojoj je ispran mozak takav da vjeruje da je pažnja koju dobija od zlostavljača bolja nego biti bez pažnje.

Možda nema 50 razloga za bojkotovanje ovog filma, ali 5 sigurno ima. Da ih ima i manje, žene, majke, žrtve zlostavljanja iz sigurnih kuća, posebno glasne feministkinje, bi trebale da dignu glas protiv. Jer porno industrija i perverzni bogataši zasigurno neće.

P.S. Charlie Hunnam je bio prvi izbor glumca za Christiana u ovom filmu, ali jem i pored lične velike želje da glumi u ovom filmu, odustao. Imao je, prema njegovim riječima, „nešto kao, iskreno, poput nervnog sloma,“ zbog scena koje je trebalo da odglumi.

Pametnoj i ovoliko dosta.

Hobit: Bitka pet armija

hobbit-3-posterVjerovatno je do sada toliko napisano i ispričano o Tolkinu, Džeksonu, Gospodaru prstenova i Hobitu da se pitate može li se išta novo o tome napisati ili reći. Ne znam da li će vam ovo zvučati novo ili ne, ali želim da podijelim svoje utiske o ovom, nedavno odgledanom, filmu.

Nekima će to zvučati čudno, ali postoje i oni roditelji koji su se pitali da li su filmovi poput Harry Pottera te Džeksonovih trilogija adekvatni za djecu? Iako se radi o različitim žanrovima, njihov globalni uspjeh ih stavlja ovdje u istu ravan, po ovom pitanju. Jedna od najvećih kritika je bila prevelika doza okultizma i spiritizma koji provijava kroz ove filmove, posebno u ekranizaciji Roulingovih knjiga. Definitivno da je Harry Potter problematičniji jer djecu stavlja kao glavne aktere cijele priče (čitaj okultizma i spiritizma) predstavljajući sve to samo kao zabavu. I sam mislim da je ovaj aspekt problematičan i u Hobit trilogiji, sa hrišćanskog aspekta. Naravno, ako ste nominalni hrišćanin koji redovno gleda u šolju i karte tragajući u njima za smjernicama i odgovorom a Sveto pismo smatrate knjigom bajki koju čitaju dokone babe, onda će vam sve ovo zvučati kao notorna glupost.

Ali, kad Džeksonove filmove posmatrate kao savremeni oblik pričanja bajke, moram priznati da ja u njima uživam. Lijepo je upustiti se u dvoipočasovnu avanturu i isključiti se na kratko iz stvarnosti. No, i kao takva, bajka prenosi određene poruke i ima uticaj. Zato je i tokom gledanja filmova potrebno držati mozak uključenim, čak i kada je većina sadržaja izmišljena.

A u Hobitu su izmišljeni zmajevi i čarobnjaci, patuljci i vilenjaci. Ali sukob različitih (pet) armija zbog zlata i nije baš. Možete misliti na stratešku geografsku tačku, crno zlatu, naftu, ili ono, obično žuto. Koje god da zamislite, rezultat je isti: kao i u Hobitu, malo ko drugima pomaže zbog njih ili njihove potrebe, uglavnom je to zbog ličnog interesa. I onda, međusobni sukobi onih koji i nisu u sukobu i pored pretećeg sukoba protiv zajedničkog neprijatelja. Daleko od izmišljenog, na žalost.

Još jedna velika istina koju izgovora kralj Torin, kada ga njegovi patuljci pozivaju da pomognu Dainu, je vrijedna pomena. „Život je jeftin.“ Dok zajedno sa Tranduilom posmatram mrtve vilenjake saučestvujem s njim na kratko. Ali mi gledaoci, generalno, ne žalimo. Jer to je samo film. I isto se ponašamo i kada čujemo o pobijenima u bombaškom napadu, nastradalima u saobraćaju, ubijenima u pljački… U potpunosti se slažemo sa Torinovom rečenicom, skoro da imamo isti njegov pogled i nezainteresovanost – iako nismo napadnuti zmajevskom bolešću.

Bolg / Azog

I posebno dobro, apokaliptički, prikazano jeste zlo zla i zloba zlih. Oduševljenost kojom Bolg i Azog ubijaju i mrze je zastrašujuća. Oni predstavljaju utjelovljenje zla, svetopisamskog sotonu. No, mi vjerujemo kako i đavolu ponekad treba zapaliti svijeću. A biblijski opis jeste da je on lažov i otac laži. Njegovo predstavljanje u liku smiješnog bića sa repom i rogovima jeste skup previd u borbi s ovim arhineprijateljem Boga i ljudi.

Negativne aluzije bih završio prelijepom rečenicom koga drugog nego kralja Torina koji,  izborivši se sa svojim negativnim alter egom, sve nas podsjeća: „Kad bi bilo više ljudi kojima je dom dragocjeniji od zlata svijet bi bio mnogo bolje mjesto.“

Herkul: potraga za istinom koja ne postoji

Hercules-2014-MovieOduvijek su ljudi željeli prenijeti poruke, smisao i vrijednosti putem priča. Danas se to čini pričama u pokretnim slikama. Jedna od takvih je i nedavno objavljen film o Herkulu. Priča je to o sinu Zevsa i Alkmene, najljepše žene tog vremena. Svi bogovi su voljeli Herkula, osim naravno Zevsove supruge Here, koja ga je neuspješno pokušala ubiti putem 12 zadataka koje je trebalo da izvrši. U filmu je istina o Herkulovom porijeklu nesigurna i predstavljena je kroz pripovjetke njegovog mlađeg rođaka Joleja, koji ima neku ulogu drevnog PR-a. Pripovjedajući Herkulova junaštva on stvara sliku o nepobjedivom junaku, nepobjedivom polubogu. U tu sliku ne vjeruju ni njegovi najodaniji ratnici (prorok Amfijarus, ratnici Autolik i Tadej te amazonka Atalanta) s kojima se bori ne iz ideala nego za novac. Iz istih motiva pristaje da pomogne okončati građanski rat u Trakiji ali biva prevarom naveden da stane na pogrešnu stranu, na stranu zlog i sebičnog, vladanja željnog cara Kotija. Kada to sazna počinje da se bori, ne za novac, nego za pravdu. Pročitajte više „Herkul: potraga za istinom koja ne postoji“