“Nije tebi mjesto u svijetu i u Njemačkoj, nego u manastiru i u Bosni. Šta ćeš? Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna čaša vidi i bode oči kao najviša kula u nekoj drugoj. Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj roditi ni zafratriti. Ovdje se dram radosti dušom plaća. Continue reading “Ovdje se dram radosti dušom plaća”
Kategorija: Andrić
Nema raja za Đuđute!
Ono, bio neki Petar Đuđut iz Busovače, udovičko i sirotinjsko dijete, slabunjasto i stidljivo, mirno i poslušno, a zdato za knjigom miom svu ostalu braću. Već zarana dade ga majka u manastir u školu, i s godinama postade od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslušnosti. Ali nije on bio skroman Continue reading “Nema raja za Đuđute!”
Žandar ili lopov?
Kad smo bili djeca, igrali smo se vrlo često “žandara i lopova.” U toj igri s njim je uvijek bilo muke i neprilike. Najstariji drug je raspoređivao, jednog lijevo: žandar, drugog desno: lopov. Kad bi došao red na njega: žandar, on se branio da neće, a kad bi mu poslije duže prepirke dopustili da bude lopov, on je i to odbijao. Continue reading “Žandar ili lopov?”
Što ne liči na … mačku?
Poslijepodne nekako otegnuto i bezvoljno. I zemlja i nebo imaju neodređenu boju pustoši i dosade. Na posrnuku ogradu starinskog groblja naslonio se stariji, slab čovjek. Nedaleko od njega, na sredini strme, izlokane ulice nekoliko dječaka. Zastali kao četica u pohodu, prepiru se glasno, a niko nikog ne sluša i ne čuje, jer je kod njih sve samo igra koja ima svoj smisao u samoj sebi, a ne u onom što se kaže ili učini. Jedan od njih drži visoko, kao zastavu, račvast prut na kome visi ubijen sljepić. Continue reading “Što ne liči na … mačku?”