Mnogi od nas žive u veoma napetom i ubrzanom okruženju ispunjenom sa toliko mnogo obaveza a sa toliko malo vremena. Majka Tereza je izgovorila ove riječi: „Mislim da je današnji svijet okrenut naopako i da postoji toliko patnje jer ima veoma malo ljubavi u našem domu, u našim porodicama. Mi nemamo vremena za svoju djecu, mi nemamo vremena jedni za druge. Nema vremena da uživamo jedni u drugima.“ U većini slučajeva, zarađivanje, postizanje uspjeha, dominira svakim aspektom života do tačke kada se brak, porodica, pa čak i zdravlje žrtvuje.
Neki će reći da je ovo stav lijenjivaca, onih koji ne vole ili izbjegavaju težak i naporan rad. I to je možda tačno. Ali sve više se primjećuje da upravo ono što je trebalo biti blagoslov postaje prokletstvo: ko nije čuo za oca koji radi svo vrijeme, tvrdeći da on to čini „za svoju porodicu,“ dok na kraju upravo je ta porodica ona koja pati zbog očevog stalnog odsustva.
Svako od nas ima potrebu za dnevnim odmorom. Česti nedostaci sna, vremenom, dovode do negativnih posledica na fizičkom i emotivnom polju. Bez obzira koliko mladi, koliko zdravi ili koliko jaki se osjećali, naša tijela trebaju odmor, i prije ili kasnije neumjereni životni stil će donijeti svoju neugodnu žetvu.
Ali odmor znači više od prestanka sa fizičkim aktivnostima. Naravno da i ovo ima svoje mjesto. Ali, odmor nikada ne treba da bude definisan samo onim što mi ne radimo. Odmor, za razliku od neaktivnosti, ima svoj cilj, smisao, oblik i smjer. To nije isto što i besposlica. Odmor ne neophodna nadopuna radu. Jedno bez drugoga gubi svoj smisao.
Sa biblijske tačke gledišta, odmor i rad imaju svoje porijeklo u samom početku ove planete, tačnije prilikom njenog stvaranja. Bog je uredio dan i noć baš kao što tekst iz 1. knjige Mojsijeve stalno ponavlja „i bi veče i bi jutro…“ Nauka je potvrdila da određeni lučenje određenih hormona prati upravo ovaj poredak dana i noći te da jedan od njih, melantonin, ima svoje precizni raspored: od 22 sata do 1 poslije ponoći. A upravo je on zadužen za obnavljanje i osvježavanje našeg tijela i izgleda.
Dalje, na ovaj dnevni odmor, Biblija nadovezuje sedmični odmor. Sa ovim načinom funkcionisanja slažu se i religiozni i nereligiozni. Odavno je uspostavljen kraj sedmice kao vrijeme nerada i odmora. Sa razvojem rada i povećanjem krize, povećavao se broj nezaposlenih, a često smanjivao broj slobodnih neradnih dana. Sa druge strane, religiozni ljudi svih boja se slažu da jedan dan u sedmici bi trebao biti odvojen po strani i posvetiti ga Bogu, porodici, sebi … Ono sa čim se oni još uvijek nisu složili jeste koji bi taj dan trebao biti. Iako je opšte prihvaćena nedjelja, prepoznaje se petak kao dan posebne molitve ili bogosluženja, tzv. džuma (što u prevodu sa arapskog znači petak). Među Jevrejima i nekim manje brojnim protestantskim skupinama postoji obilježavanje subote, kao sedmog dana odmora. Najveći broj njih kaže: Izaberi sebi jedan dan, nije važno koji, neka bude jedan od sedam i neka bude onaj koji tebi odgovora. Važna je suština, odmor.
Za one koji žele da slijede biblijske upute u ovom smjeru biće dovoljno podsjetiti se dva stiha. Jedan se nalazi u Starom, a drugi u Novom zavjetu. Prvi govori o tome da je Bog odmorio u sedmi dan, subotu, nakon šest dana stvaranja (1. Moj. 2:1-3). Drugi bilježi kakvu praksu je Isus imao i koji dan za njega je bio sedmi dan (Lk. 4:16). Iako određene crkve uče o teologiji trasfera, prenosa svetosti sa sedmog dana subote na nedjelju, sama Biblija ne poznaje takvu promjenu.