Idem ja na neke časove jezika. Pored učenja gramatike i fonetike, postoji i vrijeme kada slušam predavanja na različite teme. Izabrao sam dva predavanja koja se meni sviđaju, ponedjeljkom i srijedom. No, prevarih se i dođoh u četvrtak. Mislio sam biće neko drugo predavanje pa ovo opet neće biti izgubljeno vrijeme. Ali se i tu prevarih: prostorija je bila prazna puna dva sata, sve do početka moje nastave gramatike.
U istu prostoriju u isto vrijeme ušao je mladić tamne boje kože. Mala bradica, ostali dio lica neobrijan. Punačak i crn, djeluje kao da je negdje s Bliskog istoka. Zajedno smo bili i u liftu i nisam u njemu vidio ništa, osim zadihanog gojaznijeg mladića sa slušalicama na glavi. U jednom dijelu prostorije gdje sjedimo nalazi se i električni klavir. Ispostavilo se da je on u stvari došao ovdje da svira. A svira jako lijepo, lijepe numere; kad se meni sviđaju, a ja sam ti težak za te stvari. Nema nigdje nikoga, ali on svira. I uživa u tome što radi. Zanesen je i ne primjećuje ni mene, osim na samom početku kada sam ja pričao telefonom: smanjio je instrument da meni ne smeta. Onda sam mu rekao da mi ne smeta i da slobodno nastavi. Kao da sam ptici otvorio kavez: ispod njegovih ruku je krenula veoma ugodna muzika u kojoj sam i sam zaista uživao.
Čime si ti zanesen? Na šta ti trošiš vrijeme i godine svog mladog ili ne tako mladog života? Šta će ostati iza nas? Ivo Andrić je pisao:
”- Vi ćete sagoreti brzo i beskorisno. Iza vas će ostati samo pepeo.
– Ako! Znaće se bar da smo bili vatra. A iza vas će ostati samo balav trag, kao iza puža.”
Mnogi od nas se zanose velikim djelima koje nikada ne izvedu. Očekujući mnogo ne uradimo ništa. Želeći da budu vulkan, ugasimo i onaj mali plamičak koji nam je dat pri dolasku na ovaj svijet. No ne moramo svi osvijetliti sve i ogrijati mnoštvo. Dovoljno je da bude toplo oko nas, i onima koje život slučajno nanese u našu blizinu.
P.S. Kasnije sam ga pitao, nisam bio daleko od istine. Zove se Tirdat i dolazi iz Irana. Studira medicinu i uči jezik, kao mnogi mladi ljudi koje ovdje srećem. Ima osamnaest godina: možda su one glavni razlog zanosa. Ako je to tačno, zašto onda naš zanos tako brzo ostari i umre u nama koji imamo samo duplo više godina od njega? Samo. Samo?