Kao i mnoge druge riječi, i voda se na dosta mjesta u Bibliji koristi kao metafora (iako to ne negira doslovnu upotrebu ove riječi). Metafora ima svoj korijen u grčkom jeziku i doslovno znači „nositi iznad“ te označava preneseno značenje riječi. Metafora je jezik koji u jednoj riječi povezuje nevidljivo sa vidljivim; ona je leksički svjedok postojanja transcendentnog, svega onog do čega se ne može doći mikroskopom i teleskopom, algebrom i geometrijom, vaganjem i mjerenjem.
Suva klima Palestine i nedostatak velikih rijeka za poljoprivredu čine da voda ima posebnu vrijednost u ovoj kulturi. Cijeli život u drevnom Izraelu je bio ovisan o padavinama koje su se sporadično javljale od sredine oktobra do sredina marta. U ovim predjelima, suša je stalna prijetnja (1. Moj. 26:1, Djela 11:28). Zato su izvori, vrela i bunari bili uobičajena oznaka života (1. Moj. 21:30, Jovan 4:11-12). Voda je mogla biti smještena u otvorene bazene ili cisterne. Ali uprkos ovim metodama, svako je znao kvalitet i vrijednost „žive“ ili tekuće vode, koja je pružala osvježenje.
U jevanđeljima voda se spominje 39 puta (ύδωρ). Često označava Galilejsko jezero na kojima se odigralo mnogo događaja vezanih za Isusa. Potreba za vodom i poštovanje prema istoj vodilo je ka njenoj simboličkoj i obrednoj upotrebi. Pranje ruku je praktikovano prije i poslije jela (Mk. 7:2-23). Obredno kupanje je bilo dobro poznato judaizmu, i kao krštenje kasnije, pralo je ne samo tijelo već u simboličkom smislu i duhovni aspekt ličnosti.
Ako je voda simbol života, čišćenja, osvježenja i obnovljenja, nije nikakvo čudo da je ona i simbol Svetoga Duha (Isa. 44:3-4, Jez. 36:25-26). Upravo zato Biblija opisuje da se Duh „izliva“ (Joilj 2:28-29, Djela 2:17, 10:45) te da su vjernici „ispunjeni“ Duhom (Lk. 1:15.41). Eshatološka vizija Jerusalima u Zahariji 14 prikazuje dva moćna izvora koji teku iz ovog grada iz kojih nastaju dvije rijeke. U novozavjetno vrijeme, rabini vidi u ovom obilje Duha u mesijanskom dobu.
Četiri jevanđelja dobro poznaju ovu teološku simboliku i koriste je da opišu Hristov dar novog života. Jevanđelje po Jovanu posebno koristi ovu sliku: izvještaj Isusovog krštenja (1:26-34), Isusovo čudo pretvaranja vode u vino (2:1-11), poziv Nikodimu (3:1-15), Isus nudi živu vodu Samarjanki (4:7-42), hromi čovjek u Vitezdi (5:1-18), Isusov poziv na praznik Sjenica (7:37-39), pranje nogu učenika (13:1-20) i krv i voda iz Isusovog tijela (19:34).
Simbolika vode zavisi od konteksta (čitaj književnog žanra) u kome se nalazi. Nekoliko glavnih upotreba i značenja ovog simbola u Bibliji:
1. Božji blagoslov i duhovno osvježenje
2. Očišćenje
3. Opasnost, uništenje i smrt (potop, Crveno more, duboke vode)
4. Uloga voda u kontekstu stvaranja
5. Plodnost i suša
Ako ostavimo kratko po strani duhovni aspekt vode, možemo reći da bi sledbenici Isusa bi trebali biti najbolji ekolozi i najviše zainteresovani za očuvanje prirodnih ljepota i darova. A možda posebno vode. Kakvo je tvoje razumijevanje dara čiste pitke vode? Koliko je tvoja upotreba vode racionalna i ispravna? Da li kada razmišljamo o onima kojima je ova dragocjenost uskraćea i šta mi možemo da uradimo po tom pitanju? Ovo su pitanja koja sebi treba da postavi svaki hrišćanin.