“Ciljevi tih grupa su potpuno neuskladivi. Cilj Viših je da ostanu gdje su. Cilj srednjih je da promijene mjesta s Višima. Cilj Nižih, kad imaju cijl – jer im je stalna karakteristika to što su previše pritisnuti dirinčenjem da bi bili više no tek povremeno svjesni ičega van njihovog svakodnevnog života – jeste da ukinu sve razlike i stvore društvo u kome će svi biti jednaki. Tako se kroz cijelu istoriju ponavlja bitka koja je u osnovnim crtama uvijek ista. Viši ostaju na vlasti tokom dugih perioda, ali prije ili poslije uvijek dođe trenutak kad izgube bilo vjeru u sebe bilo sposobnost da efikasno vladaju, bilo i jedno i drugo. Onda ih Srednji zbacuju s vlasti, pridobivši prethodno za sebe Niže, kojima tvrde da se bore za slobodu i pravdu. Čim postignu svoj cilj, Srednji potiskuju Niže u njihov stari položaj slugu, a sami postaju Viši. Na to se od Nižih ili bivših Viših, ili iz obe ove grupe, otcijepi grupa novih Srednjih, i borba počinje iz početka. Od ovih triju grupa, jedino Niži ne uspijevaju čak ni privremeno da ostvare svoje ciljeve. Bilo bi pretjerano reći da kroz cijelu istoriju nije bilo nikakvog materijalnog napretka. Čak i danas, u periodu opadanja, proječan čovjek je u boljoj situaciji nego prije nekoliko stoljeća. Ali nikakav napredak u bogatstvu, nikakva civilizovanost ponašanja, nikakva reforma i nijedna revolucija nisu čovječanstvu približile jednakost ni za milimetar. S tačke gledišta Nižih, nijedna istorijska promjena nije nikad značila išta više do promjene imena gospodara.” (1984)