Drevni mudrac Narada bio je vjerni poklonik pravog Boga. Toliko mu je bio posvećen da je jednog dana uobrazio kako nigdje na svijetu ne postoji čovjek koji toliko voli Boga kao on. Gospod mu je progovorio i rekao: “Narada, idi na obalu rijeke i potraži grad u kome živi jedan od mojih vjernika. Dobro će ti doći njegovo društvo.”
Narada je učinio kako mu je rečeno i pronašao seljaka koji je ustajao u zoru, samo jednom se obratio Bogu, zatim uzimao motiku i odlazio čitav dan da okopava zemlju. Uveče, prije nego što bi zaspao, seljak bi se još jednom obratio Bogu i izgovarao njegovo ime. Narada je pomislio: “Kako je moguće da je ovaj paor pravi vjernik, ako po čitav dan samo kopa?”
Tada mu se ponovo Gospod obratio. “Napuni do vrha jednu činiju sa mlijekom i s njom obiđi čitav grad. Važno je da se ni kap mlijeka iz tvoje činije ne prospe na zemlju.” Narada je krenuo i tako učinio.
Kada se vratio, Gospod ga je upitao: “Koliko si puta mislio na mene dok si obilazio grad?” “Nijednom Gospode,” odgovorio je Narada, “kako bih i mogao kad si mi rekao da ne prospem nijednu kap mlijeka iz činije?”
“Eto, ta činija je toliko obuzela tvoju pažnju da si potpuno zaboravio na mene,” rekao je Gospod. “Šta da se onda kaže za tog seljaka, koji i pored toga što hrani brojnu porodicu, dva puta dnevno pomisli na mene?”
Naravoučenije: “Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se, a koji se sam ponižuje podignuće se.” (Isus Hristos, jev. po Luki, 18:14)