Moje skromno životno iskustvo mi je pokazalo da je do početka građanskog rata na područjima bivše Jugoslavije, termin “crkva” imao posebno negativno značenje. Sjećam se jednog odlaska u crkvu sa ocem davne ’88. Na istom putu su bili neki mladići iz mog sela. Upitali su me kuda idemo. U svom dječijem sedmogodišnjem neznanju odgovorio sam kako idemo u crkvu. Nakon mog odgovora stigao je uzvik “crkvenjak” koga je pratio smijeh i podsmijavanje. Nisam mnogo razumio od svega što se desilo. Sve do trenutka kada sam na tom istom putu, deset godina kasnije, sreo tog istog mladića koji mi se smijao. Razlika je bila što je u međuvremenu ovaj termin “crkva”, poslije nacionalno-vjerskih sukoba, evoluirao te iznenada dobio pozitivno značenje. Onaj negativni termin za “crkvenjake” s drugim dresom je sada zamijenjen terminom “sekta.”
Ovom opasnom terminu se pristupa sa udaljenosti i uvijek uz brižno pitanje “Da to nije neka sekta?” Mnoštvo uplašenih ljudi postavlja ovo pitanje očekujući lično razotkrivanje onog koga smo označili ovim negativnim značenjem. A ja se opet pitam, ako je sekta nešto negativno, crno i loše, odakle ideja da ćete postavljanjem ovog pitanja dobiti identifikaciju sekte i sektaša? Odakle očekivanje, da nakon što kažete “Dobar dan, ja sam Želimir” druga strana da odgovor “Drago mi je, ja sam sektaš.”
A sekta(š) može biti sve i svako. Moj zet je uspješan privatnik, iskreni vjernik i član lokalnog odbora SPC. Došao je na ideju da dijeli Biblije svojim kupcima i poznanicima, te je kupio par stotina ovih svetih knjiga. Ovu njegovu ideju i praksu je jedan drugi vjernik iste crkve prokomentarisao sledećim riječima: “Da nije možda član neke sekte, jer naši to ne rade.” Uključivši se nedavno u globalni ekološki projekat koji ima za cilj čišćenje zemlje za jedan dan (Let’s Do It), bio sam šokiran kada je jedan volonter izjavio, sa velikim olakšanjem i osjehom: “A ja sam mislio kako je u pitanju neka sekta.” Čak i ako je u pitanju teško izgovorljivo ime nekog stranog fudbalskog kluba onaj koji ne zna o čemu i kome se radi, veoma lako će dotičnom sportskom udruženju pripisati ovaj negativni opis: “sekta.”
Ali “najrasprostranjenije razumevanje pojmova crkva i sekta u raspravama o sektama je sledeće: Crkva je ona verska zajednica kojoj pripada onaj ko raspravlja o sektama, a sekte su sve druge verske zajednice. O nekima se to govori naglas, a o nekima, zato što ih je više na globalnom nivou, ne baš tako javno. Upravo zato se na tribinama i u dijalozima o problemu sektaštva gotovo po definiciji nalaze pripadnici jedne te iste verske zajednice da bi im platforma zaključivanja bila zajednička. Jer, kada bi za istim stolom sedili pripadnici dve različite verske zajednice, onda bi gore pomenutu definiciju sekte trebalo promeniti, a to je teško. Najkraće rečeno, kada neko na Balkanu kaže sekta on na umu ima sledeću definiciju: Sekta je svaka verska zajednica osim one kojoj ja pripadam. Međutim, retki se pitaju otkud tolika sreća da baš ja imam tu prednost članstva crkve, a ne sekte.” (U pravu ste svi ako ste kao mi, 87)
Dakle, da se ispravim: “Da vi niste neka sekta?