Zemlji u kojoj živim predstoje izbori i počelo je reklamiranje stranaka i nezavisnih kandidata. Veoma su zanimljive poruke koje dobijamo putem svih oblika reklama, a koje bi trebalo da naše glasove usmjere u kutije dotičnih političara. Posebno je zanimljivo ih posmatrati iz religioznih ugla: skoro sve poruke sadrže misao koja bi se, na ovaj ili onaj način, mogla propovijedi u bogomoljama. Da li to političarima ove zemlje nedostaje demogoške ubjedljivosti ili su se namjerno opredijelili za ovakve poruke, budući da ni oni sami ne vide drugo rješenje za stanje zemlje, osim u intervenciji Nebeskog bića?
Nova socijalistička partija osnovana prošle godine, nudi glasačima „Nadu, viziju i energiju.“ Ne treba pojašnjavati koliko su prva dva termina vezana uz religiju, iako se povremeno koriste u politici. Kada je u pitanju energija, ne znamo da li iz ove stranke misle na prirodne energetske resurse BiH koji nikako pravilno da se iskoriste, bar ne na dobro svih ili na snagu mlade i nove stranke. No malo je šta novo u ovoj stranci jer je predsednik ove stranke dosadašnji član već postojeće stranke (Socijalističke partije). Većina promjena koju političari obećavaju često se odnose na promjenu stranačkih dresova.
Kad smo kod promjena, to je inače glavna parole …. stranke čijeg imena ne mogu da se sjetim u ovom trenutku pisanja. U svakom slučaju, promjena, (grčki μετάνοια), obraćenje … je termin koji se koristi za objašnjenje onoga što se desi sa osobom kada doživi susret sa Bogom. Dalje značenje ove grčke riječi uključuje i koncept pokajanja, što bi zaista imalo velikog smisla u kontekstu politike i političara.
„Srpska zauvijek“ je izborno geslo vladajuće partije u Republici Srpskoj koja i dalje igra na kartu očuvanja nezavisnosti, kao svom glavnom adutu. Ime kantona koji zauzima 49% teritorije BiH sve češće u politici postaje sinonim za „obećanu zemlju,“ budući da zemlja preko Drine i dalje pripadnike istog naroda sa ove strane naziva jednostavno „bosancima“ (iskustvo autora koji je u njoj proveo četiri godine). S obzirom na preveliko spajanje i miješanje države i religije, premijera i vladika, u dosadašnjim poslovima, parola bi bila jednako tačna da je termin „zauvijek“ (vječnost je ipak više dio riječnika religije nego politike) zamijenjen ovim „Vo vijeki vijekova.“
I možda najbliže crkvenom žargonu, vjerovatno ne bez razloga, je predizborna poruka HDZ-a koji se prezentuje kao „Snaga kojoj vjerujem.“ Ako bi neko ušao slučajno u bilo koju bogomolju i čuo ove tri riječi jednu za drugom nikako ne bi posumnjao da se one odnose na božanstvo. U kontekstu izbore u BiH, ova snaga su u stvari grupa ljudi koja se već nekoliko puta dijelila u različite frakcije, a svojim imenom, kao i skoro sve druge stranke u ovoj zemlji, zastupa samo jedan dio naroda koji žive na ovim prostorima. Tako da svaka predizborna kampanja pomaže i dalje u raslojavanju i razjedinjenju ne samo tri većinska naroda nego i svakog od tih naroda pojedinačno. Kao da su se skoro svi dogovorili da slijede onu drevnu latinsku misao: „Divideet impera .“ Glavna ideja je da se jedna sila razbije veće i snažnije koncentracije moći na manje. Budući da je to ideja i onoga što zovu novi svjetski poredak, nije nikakvo čudo što se on upražnjava i na našim prostorima, uz pomoć „naših“ političara.
Ja ću se ipak ove godine na izborima opredijeliti za istu opcije kao i na svim prethodnim. Mnogo mi je lakše povjerovati u Onog koga ne vidim, nego u ove koje vidim i gledam već godinama. Tako da pozivam sve da za sebe lično izaberu Boga, koji jedini može da unese red u život svakog pojedinačnog glasača.