Dok je mnoštvo ljudi nasilno izvikivalo mržnju prema šestogodišnjoj djevojčici, dr. Robert Coles je promatrao u nevjerici. Dogodilo se to 1960. godine. Ruby Bridges je bila prva afroamerička učenica u školi New Orleansa. Mjesecima je svako jutro i poslijepodne hodala kroz rulju…
…koja je izvikivala najgore uvrede i prijetila da će je ubiti. Bjelačke porodice su povukli svoju djecu iz razreda u kojem se Ruby nalazila, pa je ona ostala sama i u razredu i u igri. Ipak, njezina snaga i dostojanstvo, nešto je što je zadivilo dr. Colesa.
Rubyin učitelj je rekao:
„Neka žena je pljunula na Ruby, ali je promašila, a Ruby joj se nasmiješila. Neki čovjek je mahao šakom ispred nje – Ruby se opet nasmiješila. Počela se penjati stepenicama, a onda je zastala, okrenula se i još jednom nasmiješila. Znate li što je rekla jednom od policajaca? Rekla mu je da se moli za te ljude iz mnoštva, svaku noć prije spavanja.“
Dr. Coles, profesor s Harvarda i poznati dječji psihijatar je odlučio proučiti tu djevojčicu. U jednom razgovoru s dr. Colesom, Ruby je spomenula da se moli i nada da će Bog nešto učiniti. Coles nije vjerovao u Boga. Pitao ju je zašto se moli, a ona je odgovorila samo: „Zato“. Kada ju je ponovo upitao, rekla je: „Zato što oni trebaju molitvu.“ Colesu je to bilo slatko, ali nije ju shvatio ozbiljno. Ipak, ovdje se radilo o jednom marginalizovanom djetetu koje je pokazivalo snagu i hrabrost koja je zapanjila jednog stručnjaka. Rekao je: „Dok sam prikupljao sve te podatke, postajao sam sve frustriraniji.“ Osvojio je nagradu za genija, kao i Pullitzerovu nagradu, a časopis TIME ga je nazvao ”najvećim živim psihijatrom”, no sada je morao priznati da ne može shvatiti nadljudsko dostojanstvo i hrabrost ovog djeteta. „Kako to objasniti?“
Coles je intervjuisao njenu porodicu. Njeni roditelji su jedva mogli čitati i pisati i često su trpili prijetnje, ali naučili su je da se u vezi svakog problema moli. Coles je posjetio čak i crkvu kao posmatrač. Tamo su ljudi rekli da im je vjera i molitva održala nadu pored siromaštva i rasističkih napada. Ispočetka je Coles sve ovo svrstao u emocionalizam neobrazovanih, međutim očigledno je djelovalo: vidio je kako „izraz boli predaje mjesto izrazu nade na brojnim licima“. Coles je rekao: „Kako neko poput mene može odgovoriti na ovo psihološkim ili bilo kojim drugim objašnjenjem?“
Na kraju je zaključio da su Rubyine molitve zaista učinile nešto. Nešto moćno i nešto iznad običnog psihološkog objašnjenja. Coles se počeo moliti. I danas je zadivljen molitvom i vjerom, te govori svima – bila to njegova djeca ili studenti na Harvardu – da je molitva stvarna. Ruby Bridges Hall, sada u svojim četrdesetima, još uvijek se moli. Radi u istoj školi u kojoj je bila učenica, a sada je službenica.
Jedan drugi poznati psihijatar je napisao u medicinskom udžbeniku:
„Molitva moćno i efektivno otklanja brigu. Muškarci i žene koji su se naučili moliti s djetinjom iskrenošću, doslovno razgovarajući s Nebeskim Ocem, otkrili su tajnu prebacivanja tereta na Boga, znajući da On brine za nas. Čista savjest je veliki korak prema zaštiti uma od neurotičnosti.“ – Dr. William Sadler u Practice of Psychiatry
Ali, ali, ali…
Ali nije li molitva samo placebo, kao pilula koja nije nikakav lijek, ali djeluje zato što pacijent vjeruje da će djelovati? Vjerovanje pomaže, ali Biblija kaže da nas molitva povezuje s Bogom i daje „mir Božji, koji nadilazi svaki um“ (Filibljanima 4,7). Kako je Coles zaključio, ona je natprirodna.
Nije li arogantno pretpostaviti da Bog na 5 minuta ostavlja upravljanje svemirom samo da bi se gnjavio s tobom? Ne, zato jer On baš to traži od tebe, a Njegovo vrijeme, ljubav i inteligencija su beskonačne. (To je dovoljno moćna obrada podataka da može pružiti svima, 6 milijardi ljudi, ličnu pažnju, a i dalje voditi svemir.)
Nije li arogantno da ljudi govore Bogu šta treba učiniti? Da, ako Ga pokušavamo izmanipulisati da vodi svemir na naš način. Zato nam je Isus poručio da se molimo: „neka bude volja Tvoja“. Drugim riječima: „Bože, samo Ti možeš vidjeti širu sliku, pa ako ja tražim nešto opasno, sebično ili nemoguće, zaboravi. Vjerovaću Tebi i biti sretan sa svime što odlučiš.“ Iskreno, to je velika borba sa samim sobom. Šta ako Bog ne učini ono što ja želim? Ali neko je napisao: „Bog nikada ne vodi svoju djecu drukčije od onoga kako bi izabrali biti vođeni kada bi znali kako će to završiti.“
Zašto govoriti sveznajućem Bogu šta želim? Zato što On želi zaštititi našu slobodnu volju i neće ići protiv našeg izbora. Molitva je nešto poput našeg glasa za Boga da interveniše iako je Zemlja pod sotoninom pobunjeničkom vladom. To daje Bogu ljudsku ”dozvolu” da djeluje.
Mijenja li molitva svijet baš uvijek? Ne. U Ruandi postoje crkve u kojima su pokošene hiljade ljudi dok su molili za mir! Npr. Isus je tražio da ne mora umrijeti za grijehe svijeta – ali On je ipak umro. Pavle je tražio od Boga da ukloni njegov veliki problem – ali on je postojao do kraja njegovog života. Molitva nije garancija da će tvoj život biti lagan i bezbrižan. Ona ne mijenja sve stvari uvijek, ali opet, često i mijenja. I daće ti unutrašnju snagu i hrabrost da budeš istrajan.
KAKO SE MOLITI?
1. Koristi vlastite riječi.
Razgovaraj „kao što čovjek govori s prijateljem“. Kad nazoveš prijatelja, razgovaraš li s njime ovako: „O, ti najmilokrvniji i najcjenjeniji sudruže, hoćeš li u svojoj obilnoj blagosti igrati košarku sa mnom?“ Trebaš li scenario ili knjigu da bi mogao razgovarati?
2. Moli se bilo gdje i bilo kada.
Čak kada ti mobitel ne hvata signal, Bog te posmatra i čuje tvoje misli. U saobraćaju (ni slučajno zatvoriti oči!), kada ti ide dobro, kada želiš nekoga udariti, kada trebaš donijeti odluku, u svako vrijeme… Kada je car upitao Nemiju vrlo teško pitanje, on je uputio kratku tihu molitvu, a onda odgovorio. No, provodio je vrijeme i u redovnoj, privatnoj molitvi (Nemija 2,1- 6; 1,3 -11).
3. Imaj redovno vrijeme i mjesto za molitvu.
Isus je ranim jutrom odlazio sâm u prirodu kako bi se molio (Marko 1,35). Ako nisi jutarnji tip, izaberi drugo vrijeme i drži ga se – kada si preumoran, prezaposlen, ili kada ti se ne dâ moliti, upravo tada ti je molitva najpotrebnija! Isus se često molio, sâm ili s drugima. A ako je On trebao molitvu, onda je sigurno trebaš i ti.
4. Iznesi sve svoje probleme u molitvi.
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvaće srca vaša i vaše misli u Hristu Isusu“ (Filibljanima 4,6.7). Nijedan problem nije pretrivijalan – Bog je rekao da On zna čak koliko dlaka na kosi imamo! Isto tako nijedan problem nije prevelik za Um koji je stvorio zvjezdane staze.
Isus je rekao svojim učenicima da kroz molitvu možemo:
- zahvaljivati Bogu i ohrabriti se, sjećajući se kako je velikodušan naš Prijatelj na nebesima;
- radovati se Njegovom povratku;
- ponuditi svoju saradnju u Njegovim planovima;
- tražiti ono što trebamo (‘hljeb naš potrebnii’);
- tražiti da nam oprosti naše pogreške;
- tražiti pomoć da oprostimo ljudima koji nas povrijede, umjesto da budemo ogorčeni;
- tražiti pomoć da ispravno postupamo.
(Vidi: ‘Oče naš’ u Mateju 6,9-13)
5. Izbjegavaj rutinska ponavljanja. Isus je rekao: „Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao neznabošci, koji umišljaju da će biti uslišeni zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.“ (Matej 6,7-8)
6. Vježbaj. Ako ti um luta, ne predaj se. Vraćaj se ponovno na molitvu i naučićeš se usredsrediti. Zapiši svoje molitve u dnevnik ako ti to pomaže pri koncentrisanju, a poslije možeš baciti one od kojih ti je neugodno!
7. Budi iskren! Pročitaj neke psalme i vidjećeš kako pisci govore Bogu baš onako kako se osjećaju – zaboravljeni, prevareni, ljuti na Boga, bezvjerni, puni sumnje, krivi, u potrebi, ohrabreni, zahvalni ili oduševljeni. Njihovo se ponašanje poboljšava. Molitva je prava terapija!
8. Moli se za druge ljude. Isus kaže: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“ (Matej 5,44). To je teško! Ali moram napomenuti da to ne znači da misliš kako su oni jako dobri, već samo da se riješiš želje za osvetom i ostalih stavova koji narušavaju tvoje zdravlje i emocionalni život. Jedna djevojka je rekla da je, dok se molila da njezina majka prestane biti tako grozna, odjednom shvatila da bi i ona sama mogla puno bolje postupati s majkom. Molitva djeluje upravo tako.
9. Ne moraš to zaslužiti! Isus je rekao da se svaki grešnik može moliti u Njegovo ime. To je otprilike kao kad biste ušli u hotel čiji je vlasnik vaš ujak milioner i spomenuli njegovo ime.
Lik zvan Samson se molio dok je bio u krevetu prostitutke, zarobljen u neprijateljskom gradu, okružen s hiljadu vojnika, oslijepljen u zatvoru, bilo gdje! Trebao se moliti i prije nego što se uvalio u sve te nevolje, ali Bog je i dalje pomogao koliko je bilo moguće. „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolu milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ (Jevrejima 4,17; Sudije 13-16).
10. Bog neće blagosloviti grijeh. Ako planiraš učiniti nešto s čime se On ne bi složio, i ti to dobro znaš, ne očekuj da ti pomogne, osim možda da ti promijeni planove! Npr. ako se moliš: „Bože, molim te da me učiniš uspješnim lopovom“, onda si prepušten sâm sebi. No, ako se moliš: „Bože, tako želim ukrasti, ali znam da ne bih trebao“, onda očekuj Njegovu pomoć (Psalam 66,18).
11. Budi određen. Isus je rekao: „Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvoriće vam se!“ Ako znaš da bi Bog nešto odobrio, ali i dalje ne dobijaš odgovor, čekaj i dalje. Ne usmjeravaj svoju pažnju na sumnje i strahove, inače će se pogoršati. Nastavi pokušavati, sve dok ne uspiješ (vidi: Luka 11,9.10).
12. Slušaj. Ako ti Bog govori da ubiješ nekoga ili da kupiš baš određenu marku zubne paste, posjeti doktora – možda patiš od šizofrenije. Ali ponekad Bog ‘govori’ tako što ti, dok moliš, u um ubaci neku odličnu ideju ili misao. Možda je to tvoja podsvijest ili mašta, pa svakako provjeri je li ta misao u skladu s Biblijom i zdravim razumom – ali ne otpiši je. Bog ponekad koristi tu metodu (1. Samuelova 3).
„Zašto da se molim, kad se mogu brinuti?“ – Grafit
„Molitva je vaspitanje.“ – Fjodor Dostojevski
„Budi oprezan… Tvoje molitve možda neće promijeniti svijet, ali možda promijene tebe, a to baš i nije bila tvoja namjera.“ – rabin Lionel Blue