Psiholog Karl Rodžers je rekao: „Kada je vaš jedini alat čekić, čitav svijet izgleda kao ekser“. Možda je to samo moj problem, ali čini mi se da srećem sve više i više ljudi sa čekićem. Znate na šta mislim? Ljudi koji izgledaju opsjednuti entuzijazmom neke svoje vrste, svojim „čekićem“ i pokušavaju da zdrobe sve vaše probleme njime. Na primjer, postoje zaluđenici fitnesom. Recite im da se osjećate tužno i oni će vam odgovoriti da idete na trčanje. Kada izrazite obeshrabrenje, savjetovaće vam da podižete tegove. Priznajte im da ste umorni i propisaće vam pedesetak sklekova kao lijek. Sada znate već o čemu govorim: bez obzira da li vaš umor dolazi od premalo ili od previše fizičkog napora, oni će preporučiti više vježbanja. To nisu loši ljudi, oni su samo ostavili po strani svaki drugi alat iz svojeg spremnika umijeća i sposobnosti i prihvatili se upotrebe čekića. Onda postoji „špajz policija“. Moja pomajka je prošla kroz nekoliko faza ovoga. Jedno vrijeme, sok od mrkve je bio njen lijek za sve, njen čekić ishrane kojim je ubijana svaka bolest. Imate prehladu? Popij malo soka od mrkve. Osjećaš se slabo? Sok od mrkve. Malokrvan si? Pij sok od mrkve. Dobitnik Nobelove nagrade (iz oblasti hemije) Linus Poling prepisivao je Vitamin C skoro za sve. Ja uopšte ne sumnjam da korištenje soka od mrkve i vitamina C obezbjeđuje mnoge beneficije. Oni mogu biti dobri skoro za svaku bolest koja vas muči. Ipak, kada se suočite sa slomljenom nogom, ili ranom od metka, ili nekom drugom traumom, bio bih više zainteresovan za zavoje i skalpel. Vježbanje bi samo pogoršalo lom. Vitamin C pomaže u mnogo drugih prilika, ali rana od metka zahtijeva operativni tretman. A što se tiče soka od mrkve …. Kasnije, hvala vam. To što vježbanje, vitamin C ili čekić ne pomažu u gore navedenim situacijama ne znači nikako da mogu biti veoma korisni u nekim drugim okolnostima. Generalno, vježbanje zaista čini mnogo dobra za organizam. Vitamin C štiti tijelo od mnogih slabosti. Ali samo zbog toga što je neko izmislio jako koristan čekić, svaka situacija u životu ne mora se pretvoriti u ekser. Na primjer, britanski mornari XVIII vijeka imali su naporan život i propisivanje više vježbanja ne bi imalo pozitivan efekt na bolest skorbut koja ih je pratila. Ipak, relativno mala količina vitamina C koja se nalazila u citroznom voću, izliječila bi ih potpuno. U pravoj situaciji, vježba, vitamin C i čekić mogu poizvesti čudesne rezultate. Zaista, u pitanju je njihova efikasnost koja nadahnjuje entuzijazmom i njihova široka lepeza korisnosti koja nas ohrabruje da ih prepisujemo za skoro sve potrebe i bolesti. Čekić postoji hiljadama godina upravo zbog njegove velike
korisnosti. Zabijanje eksera, uklapanja dasaka ili kamenja na njihovo mjesto, upotreba dlijeta na drvetu ili kamenu … sve su to mogućnosti kojima čekić raspolaže. Problem nastaje onda kada ga koristimo za ono za šta čekić nije namijenjen. Za zabijanje eksera čekić veoma dobro služi. Za zavrtanje šarafa malo slabije. Upotreba čekića za oblikovanje stakla vodi samo uništenju istog i jedna stara poslovica upozorava da ne koristimo čekić za ubijanje muve kada se nalazi na nosu našeg prijatelja. Dobar savjet. Ova prevelika upotreba ili zloupotreba alata koji sami po sebi su veoma korisni postaje teža kada se zamislimo nad mnogo složenijima pitanjima.
Kao na primjer, kako da živimo dobar i sretan život. Jedna od najupotrebljavanijih „čekića“ kada je u pitanju načina života, za skoro dvije hiljade godine, bila je Biblija. Kao i ostale stvari koje smo spominjali i Biblija služi kao veoma dobar vodič kroz život. A takođe, kao i ostale stvari koje smo spomenuli, bilo je vremena kada je ona pogrešno upotrebljavana. Vjerovatno najpoznatiji slučaj takve upotrebe je slučaj u koji je uključen naučnik Galilej. Galilej, koji je slijedio Kopernikovu ideju, učio je da se zemlja okreće oko sunca a ne obrnuto. Crkveni autoriteti su upotrijebili neke biblijske tekstove kao čekić i pokušali osporiti Galilejevo učenje. Na primjer, budući da postoji zapisano u Bibliji da je zbog jevrejskog vojskovođei Isusa sina Navina Bog zapovijedio suncu da miruje, neki su iz toga izvlačili ideju da je sunce ono koje se kreće a ne zemlja. Cijeli kontekst u kome se sve ovo odigrava je jedna bitka. Ovom vojskovođi je trebalo više vremena da dobije bitku, da može do kraja pobijediti svoje neprijatelje. On nije mario da li se zemlja okreće oko sunca ili se oba tijela kreću u obliku broja osam kroz galaktički centar. Za njega bi bila velika zagonetka da je Bog odgovorio na njegove potrebe lekcijom o kretanju nebeskih tijela! Galilej je ovo razumio jako dobro, primjećujući da Biblija „govori nama kako da se krećemo da stignemo na nebo, a ne kako se nebo kreće“. Njegovi protivnici su upotrijebili Bibliju da ušutkaju ovog naučnika kada je on htio da upotrijebi teleskop i da provjeri i eventualno pobije svoje opservacije. Budući da je Biblija pogrešno upotrebljavana i objašnjavana, konkurenti su protiv njene upotebe uopšte. Oni vole da naglase kako Biblija sadrži greške i propuste i tako pokažu kako je ona nevažeća knjiga za razmatranje. To je isto kao i kada kažem da pošto moj čekić ne koristi za odvrtanje vijaka, on nema nikakvu upotrebu i korist. U korist odbrane knjige, oni koji podržavaju Bibliju često pokušavaju da je pretvore u univerzalnu alatku. Neki tvrde, na primjer, da Biblija ne sadrži nikakve greške: ni naučne, ni istorijske niti bilo kakve greške druge vrste. Biblija sama za sebe to ne tvrdi. Pisci Biblije nisu bili zainteresovani za genetiku, elektroniku, svemirsku mehaniku, geologiju, kvantnu fiziku – za cijelu listu mnogih drugih polja ljudskih interesovanja. Korištenje Biblije za odgovaranje na takva pitanja je još jedan pokušaj pretvaranja Biblije u univerzalni čekić i pretvaranje svega ostaloga u ekser.
Dakle, da li je Biblija istinita? Pitati da li je Biblija istinita je isto kao pitati da li je vaš auto istinit, ili da li je vaš hladnjak istinit. 
Moje auto pokazuje tragove rđe, navlake za sjedišta su izlizana i karoserija pokazuje tragove prometnih nesreća. Budući da više ne odgovara fabričkim specifikacijama, ne može se uzeti da je apsolutno istinit. Niti ja marim za to. Ništa od toga me ne interesuje kada treba da ga vozim na neko mjesto. Ono što ja želim da znam jeste: „Kada mi bude trebao, da li ću moći da ga koristim?“ Da li će me odvesti na mjesto mog odredišta? Da li če ovaj auto odraditi posao za mene? Da li će napuniti vodom moje šoljice iz kuhinje ili mi pružiti medicinsku njegu? Naravno da ne. Ali ako ga koristim (prema instrukcijama proizvođača) odvešće me na posao, u supermarket i u bolnicu. Ja se oslanjam na svoj auto kada je u pitanju prevoz, ali potrebno je da napunim rezervoar gorivom i da se odvezem njime na mjesto na kome moje potrebe mogu biti zadovoljene. Za mene, Biblija je slična mom autu. Da li je apslutno istinita kada je u pitanju istorija i nauka? Moguće i da nije. Ali ja nalazim, stalno ponovo i iznova, da mogu da se oslonim na nju kada mi je potrebno vođstvo u životu. Pomaže mi da moj život ima smisao, savjetuje pri donošenju odluka i daje mi utjehu u trenucima stresa. Ono što je meni potrebno, Biblija to veoma dobro radi. Sačekaj na trenutak, reći ćete. Ovo sve lijepo zvuči, ali zar ta ista Biblija o kojoj ti govoriš ne spominje ljutitog, osvetljivog Boga. Da upotrijebimo riječi Antonija Flua, zar nije Bog Biblije „orjentalni Despot“? Da, Biblija govori o Božjem gnjevu. Dopustite da vam kažem zašto volim gnjevnog Boga!