Iako iskustvo nije najadekvatniji izvor saznanja, ono može naglasiti ono što nam je već ranije otkriveno na neki drugi način. Nakon jednog malog hirurškog zahvata, imao sam dovoljno vremena za razmišljanje. I evo, dijelim sa vama, nekoliko svojih zaključaka ili bolje rečeno, impresija sa bolesničke postelje:
– svijet se potpuno drugačije doživljava iz horizontalne perspektive, posebno ako ste u okruženju bijelih mantila. Iako imamo silne razumne poticaje za izbjegavanje svega teškog i bolnog, takve pojave imaju svoju vrijednost za one čije se oči poslije toga ne zatvore. Možda je iz tog razloga mudri čovjek zapisao u Bibliji sledeće riječi: “Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže srce svoje” (Biblija, knjiga propovjednikova 7:2). Ovo je posebno interesantno u kontekstu predstojećih praznika, slavlja i veselja. Razmislite o tome.
– Vaš bol vas čini osjetljivijim za boli drugih ljudi. Teško je iako ne i nemoguće razumjeti ono što ne doživite. A suludo je i blesavo iz čiste uljudnosti reći ljudima koji prolaze kroz posebne muke kako ih razumijemo. Jedino riječi i prisustvo Onog i onih koji su prošli kroz sličnu situaciju imaju efektivnu vrijednost.
– Bolest mijenja životne prioritete. Do ovog trenutka sam istrčavao iz kuće sa poslednjim zalogajem u ustima pokušavajući da stignem sve svoje dnevne obaveze tog datuma. Onda, odjednom shvatite kako svijet, ljudi, poslovi i sve ostalo nastavlja da postoji i pored vaše isključenosti tokom vremena provedenog na bolesničkom krevetu. Sve ono što je moralo da se uradi i bilo tako neodložno odjednom svima postaje sekundarno i svi vaši “zahtjevi” vam žele brz oporavak da bi vas opet natovarili poslovima. Ali, vi se ne dajte prevariti! Održite saznanje dobijeno tokom ležanja da to može i drugačije. Zato ne izlazite iz kuće dok ne poljubite ženu, izgrlite dijete / djecu i sažvaćete ljudski sve ono što ste stavili u usta. Jednostavno, usporite tempo, jer je moguć i drugačiji način.
– Budite zahvalni za obične stvari poput hodanja, spavanja, samostalnog obavljanja nužde i svega onoga što smatrate normalnim i svima dostupnim privilegijama. Cijenite zdravstveno-medicinske ustanove i radnike u njima bez obzira što ste u najčešćem broju slučajevima nezadovoljni istim. Zamislite kako bi bilo da ne postoje nikakve. Ja sam imao tu priliku da hirurg bude osoba koju vrlo dobro poznajem i samim tim vjerujem. A prostorija je bila prilično uredna i medicinsko osoblje ljubazno.
– Nakon što izađete iz bolnice ili se pridignete sa bolesničke postelje, posjetite osobe koje su još uvijek u sličnim situacijama. Ako to ne učinite, vaše bolno lično iskustvo neće vam biti ni od kakve koristi.