Dok je hodao svojim vrtovima i razmišljao o svojim poslednjim poduhvatima (upravo je bio završio izgradnju veličanstvenog hrama), Solomun je načuo razgovor između dva leptira. Legenda kaže kako je Solomun, drevni jevrejski car, bio stručnjak za prirodne nauke i sposoban razumjeti tajanstvene jezike životinja. Ako je to tačno, onda ne bi trebalo biti čudno da je razumio šaputanje ova dva mala insekta.
“Jednim treptajem mog krila,” hvalio se g. Leptir svojoj ženi, “mogu srušiti ovaj veeeeliki hram.” Nije potrebno reći kako je gđa. Leptir bila impresionirana. Divila se svom jakom mužu i njegovim snažnim mišićima.
Ali, Solomunu se to nije svidjelo i pozvao je g. Leptira u svoj ured. “Dakle,” rekao je Solomun, “razumio sam da jednim treptajem svog krila možeš uništiti moj hram?”
“Ne! Ne!” mucao je leptir, drhteći cijelim svojim tijelom (što objašnjava ovakvu današnju pojavu među leptirima). “Samo sam se hvalio pred svojom suprugom, samo sam želio njenu pažnju i divljenje.”
Solomun se nasmijao razumjevši situaciju; oprostio je sićušnom stvorenju i pustio ga da leti. Dok je napuštao carsku palatu, leptir je sreo svoju uplašenu ženu, koja je brižno čekala ishod ovog razgovora.
“Šta ti je Solomun rekao?” pitala je.
Šireći svoja krila još jednom, leptir je pogledao svoju suprugu u oči i rekao: “Molio me da ne uništim njegov hram.”
Naravoučenije: “Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta; tuđin, a ne tvoje usne.” (Biblija, Priče Solomunove 27:2)