U školi se zabranjuje učenje svake crkvene vjere i svega onoga što pada u oblast njenu. Ovo traži od nas razlog nauke, i razlog suvremenih potreba omladinskih, narodnih i međunarodnih. Samo ovakva nastava može složiti i u srećnije stanje prevesti nas pravoslavne, rimokatoličke i muhamedanske Srbe i Hrvate i ostale tolike vjerom i nazivom zavađene Slovene – nas ovako zavađenu i strašno satrvenu braću, koji treba da živimo u bratskoj ljubavi i zajednici. Zbog toga, učenici ne moraju ići ni u koju crkvu. Oni nikakve vjerske obrede ne ispunjavaju. Samo onda kada odrastu i kad iz škole iziđu, mogu proučavati razne vjerozakone, ako žele i takvog znanja. Tad su zreli i snažni da takvog primaju što nađu za dobro, i da odbace što je za odmet i štetu. Tako usvojena vjera vrijedi, a inače je ona nakalemljeno nasilje, koje ne vrijedi više, no i svaki drugi prilijepljeni varak. Samo zreo i odrastao čovjek, kad prizna jednom boga istine i pravde, on će biti vazda vjeran toj uzvišenoj vjeri, koja je dostojna svakog čovjeka i naroda, svakog vijeka i sviju vremena, ali koja neće zahtijevati nikakvih posrednika i ceremonija.
