Da li ste primijetili koliko je ovakvih oglasa, poziva, flajera i plakata u vašem gradu? Koliko je ovakvih obavještenja na radiju i televiziji? “Proguglajte” i vidite koliko je takvih web stranica. Ja jesam i dijelim sa vama moje rezultate; ali oni nisu sve što želim da podijelim.
Naime, ukucavši imperativ glagola “pomoći” u drugom licu množine (“pomozite“) u google pretraživač dobio sam predlog od deset aktivnih linkova koji vode ka određenom sadržaju. Od njih deset samo dva se ne bave ovom tematikom iako sadrže istu ključnu riječ. Prvo je vijest sa portala 24sata.hr (Pomozite! Prodali smo joj stan, a ona nam stvara probleme), a drugo tekst pjesme Bobana Rajovića, ko god on bio (Pomozite mi drugovi). Ostalih osam su apeli za pomoć:
– Pomozite Kosti
– Pomozite maloj Stephani iz Zadra
– Pomozite i vi: Radnici pomažu kolegi koji je ostao bez nogu
– Pomozite Tijani Ognjenović
– Kupite fotografije D. Ruvića i pomozite djevojčici Amini
– Ena je pomogla Nori Fori, sad vi pomozite njoj
– Pomozite Mateju Tutunoviću
– Pomozite da mi ćerka ne umre
U skoro svim slučajevima se radi o djeci kojoj je potrebna finansijska pomoć za skupo liječenje u inostranstvu. Odakle ovolika poplava bolesti u našem vremenu? Odgovor zavisi od pogleda na svijet koji zastupamo. Ako se ovo pitanje posmatra sa biblijskog stanovišta, uzrok bolesti se vidi u ulasku grijeha u naš svijet te u našim prestupima duhovnih i fizičkih zakona, a prije svega neumjerenosti u radu, odmoru i ishrani. Neki će čak reći, da savremena progresija grijeha vodi ka progresiji bolesti.
Kako to da “ranije” nije bilo ovih apela, bar ne u tolikoj mjeri? Jedan od razloga je bilo zdravstveno osiguranje danas omražene nam bivše države. Ogorčena borba Jugoslovena “od Triglava do Đevđelije” za stvaranje njihovih nacionalnih država uticala je takođe na povećanje ovih apela s obzirom da je zdravstveno osiguranje novonastalih država u veoma jadnom stanju i veoma rijetko pokriva bilo kakve veće izdatke.
Najžalosnije u cijeloj ovoj priči je činjenica da je ovo samo dio bolesnih, čija je priča dospjela u javnost. Veliki broj onih koje boli, koji se bore i za koje niko ne zna takođe postoji. Ovi javni su javni samo zbog drugih ljudi oko njih: prijatelja, poznanika, rođaka, dobrodušnih komšija i stranaca koji su, ako ništa drugo, bili spremni napraviti web stranicu besplatno u cilju pomoći, lijepiti plakate i dijeliti flajere.
I dok sam tako razmišljao o tome, pitao sam se: Šta bi se desilo da je moje dijete, ne daj Bože, u sličnoj poziciji? Da li bih imao koga da mi proslijedi tu informaciju u medije (jeftino ili za džabe, s obzirom na veliku sumu novca koja je potrebna za liječenja), da li bi imao koga da mi napravi web stranicu itd itd. Ali nakon što sam to pomislio, takođe sam se upitao: Da li sam ja taj koji može nekome da proslijedi informaciju, napravi web stranicu itd itd. Mi uvijek, prirodno, krećemo od sebe. Ali ovi apeli postoje samo zato što je neko pomagao i radio sa tim roditeljima koji nose sami 24/7 svoje probleme. Dakle, pitanje nije da li bi bio neko spreman meni pomoći, nego da li sam ja spreman nekome pomoći?
To je u stvari glavno pitanje u svim apelima za pomoć.