Ti čovjek budi

—

Ti čovjek budi kad se pravda ruši,
nasuprot stani, krv pravednih viče,
ne traži pravde Kainu u duši,
ne vjeruj onim’ što na Judu liče.
Lupež i pošten – svako svoje radi,

a Nebo gleda, Bog po pravdi sudi.
Ma bilo hljeba ili bilo gladi,
ti čovjek budi.

—

Ti čovjek budi i u takvom času

zasluge tvoje kad pripišu drugom,

ni kriv, ni dužan, al’ na lošem glasu,

čekaćeš mirno, mada nekad s tugom,

da sunce pravde obasja ti djela.

Ne sviće prije neg’ što zora rudi,

kad svane, sine, vidjeće te cijela,

ti čovjek budi.

—

Ti čovjek budi, ne plaši se suda,

lažnog svjedoka nit’ osude lažne,

istina vječna pobijediće svuda,

na zadnjem sudu presude su važne,

a mekan jastuk savjest biće tvoja,

što diže čelo i čeliči grudi,

ispunjen mirom usred ljutog boja,

ti čovjek budi.

—

Ti čovjek budi, ne kvarljiva roba,

zauzdaj jezik, al’ istinu kaži.

Ne čekaj milost od onog što proba

istinu pravu da skrije u laži,

jer zlo ko sije, žetva mu se sprema,

za malo novca prodaju se ljudi,

kada ti kažu da čovjeka nema,

ti čovjek budi.

Milan Kostadinović