Aleksandar Veliki krenuo je u osvajanje, pa se prvo zaustavio kod svog mudrog prijatelja Diogena. Pozdravili su se s mnogo privrženosti, jer su bili stari prijatelji, a nisu se ni vidjeli već neko vrijeme. Diogen se udobno odmarao na svom omiljenom ležaju, dok je njegov uznemireni prijatelj hodao gore-dolje.
Diogen započe razgovor:”Gdje ideš ovog puta?”
Aleksandar odgovori: “Prvo idem osvojiti Malu Aziju.”
“A gdje poslije toga?”, upita Diogen svog ambicioznog prijatelja. Aleksandrovi podvizi uvijek su u njemu pobuđivali radoznalost.
“Onda ću ići u osvajanje Indije”, odgovori Aleksandar.
“A zatim šta?”, upita mudrac.
Aleksandar odgovori: “Osvojiću cijeli svijet.”
Zamišljeno se smiješeći, Diogen podignu pogled prema Aleksandru s izrazitim izazovom u očima i reče mu: “Jednom, kada osvojiš cijeli svijet, šta ćeš onda raditi?”
“Ah,” reče Aleksandar, “onda ću se moći odmarati i opuštati.”
Ovaj odgovor navede Diogena na histeričan smijeh. Pa zovnu svog stalnog pratioca, krhkog psa koji se je nedaleko odmarao: “Čuješ li šta je ovaj luđak upravo rekao?”
Diogen povjeri psu: “On će se odmarati nakon šta osvoji svijet. Pa mi se već odmaramo, a da nismo osvojili ništa!!!”
Potom se Diogen okrenu prema Aleksandru i reče: “Ako je odmor i opuštanje tvoj krajnji cilj, zašto se ne pridružiš meni i mom psu u ovoj udobnoj sobi? Dovoljno je mjesta za svu trojicu. Zašto bi sve to radio kad se već sada možeš odmarati s nama?!”
Naravoučenije: Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. (Priče Solomunove 16:32)
