S vama se moliti neću

Budite sveti!… Hristovu raspeću
     Stupajte smjerno na licu sa maskom!
     Slavite Oca sa bezbožnom laskom,
     Ali ja s vama moliti se neću!
     Molitva moja prazan govor nije,
     Ni lažna krotost što pred krstom kleči;
     Molitva moja nije broj riječi,
     No osvešteni oganj što me grije.
     Kad u dnu polja jutro me zateče,
     Pa čujem toplo pojanje sa grana,
     I gledam kako, preko rodnih strana,
     Rijeka pokraj zlatnih žita teče;
     Il’ kada tiho po brdima plavim
     Večeri mile blaga crven plane,
     Ja u te čase, znam, Gospoda slavim!
     Primiš li u dom onoga što grca
     U sinjem jadu pod studenim nebom,
     I utješim ga sa solju i hljebom,
     I ogrijem mu rane vatrom srca;
     U svetom čuvstvu kada silno gorim,
     Pa ruke širim da zagrlim svijet,
     Sve ljude, zemlju, svaki grm i cvijet,
     U ove čase, ja znam, s Bogom zborim…
     Budite sveti!… Hristovu raspeću
     Stupajte smjerno na licu sa maskom!
     Slavite Oca sa bezbožnom laskom,
     Ali ja s vama moliti se neću!
     Molitva moja prazan govor nije,
     Ni lažna krotost što pred krstom kleči;
     Molitva moja nije broj riječi,
     No osvešteni oganj što me grije.
Aleksa Šantić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *