Ovih dana je održana ne znam koja po redu World Wide Developers Conference (WWDC), koja osim okupljanja ljubitelja Appleovih proizvoda te kreatora aplikacija, prezentuje i novine iz ove mega tvornice “igračaka” za odrasle. I dok sam posmatrao sva unapređenja novih verzija MacBook Pro-a i Air-a, te novih operativnih sistema (Mountain Lion i iOS6) pitao sam se: “Dokle?” Daleko bilo da to sve nije zanimljivo, uzbudljivo i pomalo korisno. Ali, pitam se, postoji li trenutak zasićenja, ne samo tržišta nego i čovječije želje? Možda će neko reći da je ovo stav svih “nazadnih” ljudi kroz cijelu istoriju, iako se ne bi svrstao u tu grupaciju. Jednostavno, čini mi se kako nikome nije jednostavno održavati trend koji nam drugi nameću.
Npr., pretpostavimo da ste ljubitelj ovog brenda (Apple) i da imate sve njihove proizvode (MacBook, iPhone, iPad, iPod … ). U jednom trenutku mislite kako imate sve što vam treba. Ali to traje samo do sledeće WWDC konferencije koja izbacuje nove proizvode i nova poboljšanja. Tada više nije samo pitanje da li vi to želite, nego vremenom, ovi proizvodi su tako kreirani da vi morate da ih poželite ukoliko planirate da i dalje koristite sada već svoje stare uređaje. Jer, opcija UPDATE vam nalaže prelazak nakon određenog vremena na novi operativni sistem i kupovinu novih aplikacija (programa) iako vi posjedujete već one koji vam sasvim dobro odrađuju vaš posao.
I nemojte se varati! To je opšti sistem svih globalnih korporacija a ne samo Apple-a. Svi nas oni ubjeđuju kako baš bez njihovog proizvoda (sapuna, paste za zube, praška za veš, telefona, automobila… lista je beskrajna) naš život će biti osiromašen, jadan, besmislen i promašen. I mi im, na žalost, vjerujemo! No, zanimljivo je da iza svih tih raznovrsnih imena istih artikala veoma često stoji ista kompanija, kao što to ova slika pokazuje. Jednostavno, oni su otkrili tu ljudsku nezajažljivu potrebu za kupovinom sna i smisla i ona ne prestaje – samo mijenja oblik i vrijeme, a rijetko kupce.
U isto vrijeme sam na naletio na staru pjesmu Bijelog dugmeta “Glavni junak jedne knjige.” Njena poruka je poznata i jasna (bar onim starijima) ali meni se refren “Svijetu je svega dosta” od tada vrti po glavi. No, čini se kako nam ipak još uvijek nije dosta. I da, bez obzira na sve, svako od nas očekuje nekoga, nekoga ko će “objasniti” i prekinuti ovo naše komercijalno vrzino kolo. Nekog junaka.
Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali
došao mi da se žali
došao mi da se žali
Divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali
dok me nisu pročitali
dok me nisu pročitali
Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim glavnih junaka.
Saznali su moje mane
moje tajne, moje tuge
moje tajne, moje tuge
moje tajne, moje tuge.
Pokidali neke strane
i pošli da traže druge
i pošli da traže druge
zatim pošli da traže druge.
Svijetu je sveg`, sveg`, svega dosta
on čeka svog gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.
