Ušetajte se u bilo koju veću prodavnicu, veliki muzej, zabavni park, univerzitet ili bolnicu i naići ćete na veliku mapu sa čuvenim crvenim zvijezdama i riječima ohrabrenja „Vi ste ovdje.“ Te mape nude se posjetiocima kao sredstvo pomoću kojeg se mogu orijentisati, da dobiju uvid u ono što se nudi. To je velika slika. To je mjesto gdje ste vi u toj slici. Nadamo se da znate kuda idete. Imate svoj pravac. Eh, kada bi imali nešto poput ovoga u našem životu. „To je priča u kojoj si našao sebe. Evo kako je počela. Evo, ovdje je krenulo naopako. Evo šta će se sledeće desiti. A sada ovo – ovo je uloga koja ti je dana. Ako želiš ispuniti svoju sudbinu, evo šta moraš učiniti. Evo ti uputstva. I evo kako će se sve na kraju završiti.“
Mi možemo. Mi možemo otkriti Priču. Možda ne sa savršenom jasnoćom, možda ne tako detaljno koliko bismo željeli, ali sa većom jasnoćom nego što je većina od nas sada ima. To bi bilo vrijedno svoje cijene. Mislim, posjedovati malo više jasnoće bilo bi sada dragocjeno poput zlata, zar ne? Započnite sa filmovima koje volite. Ozbiljan sam. Pomislite na svoje omiljene filmove. Primijetićete da svaka dobra priča ima iste sastojke. Ljubav. Pustolovina. Opasnost. Herojstvo. Romantika. Žrtvovanje. Borba između Dobra i Zla. Neobični heroji. Nesavladive prepreke. I mala družina koja se uprkos svemu spašava na kraju. Jesam li u pravu? Razmislite o svojim omiljenim filmovima. Razum i osjećaj i Don Juan DeMarco. Titanic. Moje pjesme moji snovi. Nesanica u Seattleu. Prohujalo sa vihorom. Hrabro srce. Gladijator. Rocky. Top Gun. Apolo 13. Matrix. Gospodar prstenova. Filmovi koje volite govore vam nešto važno i bitno o vašem srcu. Većina nas nije prestala postavljati sebi pitanje: „Zašto sada srce? Zašto te žudnje i želje? Da nam možda naše žudnje za ljubavlju i avanturom, romansom i žrtvom nisu dane kao neka vrsta ključa, kao mapa sa zakopanim blagom koja nas vodi prema smislu samoga Života?“ Želim da zapazite da velike priče uglavnom slijede jednu sličnu nit. Stvari su jednom bile dobre, onda se nešto grozno desilo, i sada treba da se desi velika bitka ili treba krenuti na putovanje. U pravom trenutku (što izgleda kao zadnji mogući trenutak), heroj dolazi i ispravlja stvari, i život ponovo dobija smisao. To je istina za svaku bajku, svaki mit, svaki vestern, svaki ep – za svaku pričnu na koju možete pomisliti, na ovaj ili onaj način. Hrabro srce, Titanic, serijal Ratovi zvijezda, Gladijator, trilogija Gospodar prstenova. Svi oni slijede uglavnom istu nit priče. Jeste li se ikada zapitali zašto?
Svaka priča, velika ili mala, sadrži istu neophodnu strukturu, zato što svaka priča koju mi ispričamo posuđuje snagu od Veće Priče, Priče otkane u fabrici našeg bića – što psiholog pionir Carl Jung pokušava objasniti kao arhetip ili kako to njegov skoriji popularizator Joseph Campbell zove, mit. Sve ove priče posuđuju od Priče. Od Realnosti. Mi čujemo njene odjeke kroz naše živote. Neke tajne zapisane na našim srcima. Velika bitka u kojoj se treba boriti i neko ko će se boriti za nas. Avantura, nešto što zahtijeva sve što imamo, nešto što treba podijeliti sa onima koje volimo i trebamo. To je Priča koju, izgleda, ne možemo izbjeći. To jeste Priča napisana na ljudskim srcima. Kao što drevni Propovijednik kaže: „On je stavio vječnost u njihova srca“ (Knjiga Propovijednikova 3:11). Vidite, zar ne bi imalo smisla da ako bi ikada pronašli tajnu naših života, tajnu univerzuma, da bi nam ona najprije došla kao priča? Priča je sama suština realnosti. Poput novele sa izgubljenim dijelovima, ona bi objasnila one stranice koje imamo, poglavlja našeg života. Zatim, govorila bi najdubljim željama našeg srca. Ako priroda ne čini ništa uzalud, zašto postoji ljudsko srce? Zašto postoje sve te univerzalne želje i težnje? Tajna jednostavno ne bi mogla biti istinita ukoliko ne sadrži najbolje dijelove priča koje voliš. Ipak, ona bi trebala ići dublje i više od svake od njih pojedinačno.
(iz knjige Ep, John Eldrege)