Vjerujem

Kada god stigne do mojih ušiju ta ružna vijest, kako je neko sa ove zemlje prestao da diše, da postoji, da se bori za život i vazduh (kao što je to jutros), ja se duboko zamislim. U tom trenutku mi dođu na pamet riječi mog pokojnog đeda Đorđe, riječi koje je on veoma često izgovarao. Nije on bio nešto posebno religiozan čovjek, šta više, borio se dugo sa konzumiranjem alkohola. Ne mogu zasigurno reći koliko se borio, a koliko mu se predavao. Kako god, njegova rečenica je glasila: “Čovjek je sve, čovjek je ništ’.” Tek sada, kad prelazim tridesete, počinjem da nazirem dubinu i smisao ovih njegovih riječi. I dok mi je sve ovo jutros na pameti, dok se spremam za odlazak na još jednu od mnogih sahrana koja se u ovom trenutku odvija na ovoj našoj napaćenoj zemlji, ja se sjećam i još nečega i to šapućem i ponavljam: kao molitvu, kao utjehu, kao nadu. Za sebe, a onda i za sve ostale jadne smrtnike.

Vjerujem u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog. I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vekova; svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog; rođenog, a ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz Koga je sve postalo; Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao sa nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao čovjek;

I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben;

I Koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu; I Koji se vaznio na nebesa i sjedi sa desne strane Oca; I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, čijem carstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornog, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke. U jednu svetu, sabornu i Apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Čekam vaskrsenje mrtvih. I život budućeg vijeka. Amin!

4 thoughts on “Vjerujem

  1. Baš sam govorio sinoć sa prijateljima na ovu temu…život prolazi brzo..još samo malo bit ćemo tu na ovoj zemlji…a onda dolazi drugi svijet..Ko je ostao još na ovom svijetu?…niko

    mama mi je umrla u junu 2010…možda me zbog ovog što ću reći neki ljudi neće shvatiti,…ali to je bio jedan od događaja u mom životu koji su me najbliže privukli Bogu…Nažalost većina ljudi dublje shvati stvarnost kad im (nam) neko od najbližih napusti ovaj svijet…ogromna praznina…gubitak. Pitao sam se zašto tolika bol..kao da sam bolestan i zapravo puno gore. Razmišlajući shvatio sam da nema više te osobe koja me toliko puta usrećila…nema ljubavi koju sam mogao osjetiti dok je bila tu, nema pažnje, brige, razgovora koji sam samo mogao doživjeti s njom dok smo pili kafu i jeli kolač.
    …tada sam se sjetio Isusovih učenika i Marije Magdalene koja je došla na Isusov grob, ali ga nije našla…u plaču i boli tražila ga je. Ivan 20;11-16
    …Isus je toliko volio ljude čineći im dobro da je nedostajao ne samo njegovim ukućanima i rodbini nego mnogim drugim ljudima.
    Pitao sam se kakav ću trag ostaviti kad me ovdje više ne bude??…poželio sam da nedostajem ljudima, ali ne iz razloga da zamnom plaču i govore dobre stvari nego da svojim životom makar malo ličim na Isusa.
    Duboko vjerujem da će Isus u takvim ljudima, na kraju, pronaći zadovoljstvo i istinsku želju da se druži sa njima. …Matej 25;34-40
    ..isto kao što danas nama nedostaju oni ljudi koji su nas iskreno voljeli,

  2. I sam vjerujem da ljudi treba više da žive u aktivnoj svjesnosti brze prolaznosti života.
    Hvala za ovu tvoju misao 🙂 – veliki pozdrav tebi i tvom društvu

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *