Pomoć za sprovođenje novogodišnjih odluka

Mnogi ljudi posmatraju vrijeme Nove godine kao pogodan trenutak za donošenje novih odluka. Možda da se riješe nekih navika sa kojima su se borili tokom cijele prošle godine ili ih jednostavno željeli ostaviti ali nisu u tome uspjeli (prestati pušiti, gledati TV…). Ili je u pitanju uvođenje nekih novih, korisnih, kao što je na primjer svakodnevno vježbanje ili sedmični džoging. U svakom slučaju, kraj jedne kalendarske godine i početak nove mnogima liči kao na poticajan efekat za ovakve i slične odluke. Problem nastaje samo kako u njima istrajati nakon što prođe polovina januara?

Kao pomoć u ovom pravcu, tvorci silnih aplikacija za mobilne uređaje daju svoj doprinos. Programi (i / ili web stranice) kao što su 21habit, GymPact i StickK napravljene su upravo za one koji imaju želju ali ne i dovoljnu snagu. Bilo koja od ovih aplikacija funkcioniše na principima teorije o uticaju ekonomije – finansija – na ponašanje (ni to nije najbolji prevod riječi “behavioural economics“). Jednostavno rečeno, uslovite svoje ponašanje uz svoj novac: ukoliko ostvarite svoje planove i odluke bićete nagrađeni novcem, u suprotnom izgubićete novac. Dakle, vaše planove ćete uspjeti sprovesti onda kada naučite da ćete za dobre promjene u svom životu biti nagrađeni (već sad i to novcem).

Sa druge strane, davnih sedamdesetih američki psihijatar Morgan Skot Pek je napisao sada već klasičnu knjigu Put kojim se rjeđe ide. Njena čuvena početna rečenica je otkrivanje točka po 592 684iti put: Život je težak! U njoj je pisao kako većina ljudi se “odlučuje da odustane od životnog putovanja, zaustavivši se negdje duž puta da bi izbjegla bol odricanja” (str. 63).

Pek daje primjer da su djeca, koja su naučila da tek na kraju pojedu voćku sa vrha kolača, pokazala veći uspjeh u kasnijem životu od one djece koja su odmah prešla na zadovoljenje svojih prohtjeva (kada je u pitanju taj isti kolač).

Sve ovo gore spomenuto ima veze sa odgađanjem zadovoljstva ili žrtvovanjem istog. Žrtva. To nije samo drevni religijski koncept koji je potpuno napušten u onom trenutku kada je civilizacija napredovala i prešla sa uzgoja životinja na uzgoj ljudskih ćelija, sa stočarstva na genetiku. Očigledno ideja i koncept žrtve nosi u sebi veću snagu i moć nego što smo mislili. Ona glasi da za tvoje istinsko ostvarenje, koje je tim činom najbliže i istinskom ostvarenju drugih oko tebe, ti moraš da ŽRTVUJEŠ sebe – tj. svoje vrijeme, svoj novac i svoju energiju. Žrtvovanje ovih “stvari” čini da ti postaješ drugačiji, bolji, noviji (u kontektu Nove godine) i samim tim doprinosiš ne samo punjenju svog novčanika kao što je slučaj sa teorijom o behavioural economics nego doprinosiš poboljšanju života ljudi, prije svega onih tebi najbližih i svih drugih u svom okruženju.

Za one koji upražnjavaju i molitvu, kao vid povezivanja ljudskog s božanskom i osnaživanja potonjeg, ona može i na ovom planu da donese promjenu. Moguće je da slabi ljudi, bezvoljnici i beskičmenjaci, natprirodnim uticajem postanu ljudi koji mogu da stoje na svojim nogama iza svojih odluka – i to duže vrijeme – dok ih ne ugrade u sebe i one postanu stvarni dio njihovog karatkera. Svetopisamski savjet tvrdi da upravo tim činom svaki čovjek može da dobije silu od Boga tako da on “želi i čini ono što je po Njegovoj volji” (Filibljanima poslanica 2:13b). Jer “svaki dobar dar i svaki savršen poklon dolaze sa neba, od Oca svjetlosti, koji se ne mijenja kao varljiva senka,” (Jakovljena poslanica 1:17) kao naše novogodišnje želje i odluke.