Bila je to velika ljubav; kažu da su sve takve. On je volio nju, više nego ona njega. Ali, kao što to obično biva, njegova ljubav je rasplamsala njenu. Tako su maštali zajedno, sanjarili i planirali. Jedan od snova je bilo i zajedničko studiranje u inostranstvu. Mi, koji smo ih okruživali, nismo u to vjerovali, ali taj san se zaista ostvario. Sreća im se osmjehnula, rekao bi prosječno nadahnut pjesnik.
Ali tada se desila čudna stara pojava: iako nisu bili u vijekovnom sukobu, Romeovi roditelji su mu predložili da je ostavi – nije im se mnogo svidjela njegova Julija niti njeni roditelji. I dok se većina Romea prilično odupire ovakvim savjetima roditelja, ovaj je spremno poslušao i “svoju” odluku saopštio Juliji, uz mnoštvo krupnih, racionalnih argumenata. Ali srce pamet ne pita: Julija je bila ranjena, žalosna, tužna … pitala se “zašto se i kako to sve tako brzo završilo?” Njihov odnos je sad, kao što to obično, na žalost, biva, bio veoma sličan odnosu sjevernih i južnih Koreanaca.
I u tu komplikovanu tužnu ljubavnu priču upada moja 3-godišnja ćerka. Ona ih je poznavala odranije, iz njihovog ružičastog perioda. Ljubav je za nju svakodnevni događaj: zagrljaj uz oproštenje poslije svakog njenog nestašluka. Za nešto složeniji oblik ljubavi nije znala, tako da im ona jedina pristupa i dalje kao Romeu i Juliji “in love.” A ja, glumeći filozofa, sam gledao iz prikrajka kako se oni trude da se ne sretnu iako uče u istoj učionici, jedu u istoj trpezariji, spavaju u istom internatu (na dva različita sprata). I posebno da se ne sretnu pred ovom malom glupavom djevojčicom koja ne razumije da ljubav na ovom “dunjaluku” uzima mnoge oblike prije nego nestane. I sjetih se stiha Balaševića, “što god ih manje zavoliš, manje ti njih nedostaje…” shvatajući koliko teške mogu posledice ljubavi i nedostatak one njene vrste koja pjeva “Only you.” Danas ova pjesma glasi “Samo ti, ali tek nakon drugih 303.” Ekskluzivna ljubav je stvar prošlosti i starih razglednica koje sve više nestaju pred silom savremenih medija.
Preda mnom je sada težak i mučan posao da sve to objasnim maloj “glupavoj” djevojčici od tri godine.