Notice: Function _load_textdomain_just_in_time was called incorrectly. Translation loading for the rank-math domain was triggered too early. This is usually an indicator for some code in the plugin or theme running too early. Translations should be loaded at the init action or later. Please see Debugging in WordPress for more information. (This message was added in version 6.7.0.) in /home/DMisao/web/duhovnamisao.com/public_html/wp-includes/functions.php on line 6114
21 - Veliki udar - DUHOVNA MISAO

21 – Veliki udar

Čak i usred ljeta, hladnoća dočekuje zoru u zimelenim šumama zvanim tajge koje prekrivaju nekadašnja glečerska područja i nalaze se u blizini vječitog leda Sibira. U rano jutro 30. juna 1908. dok je urođenički narod Evenk spavao u svojim šatorima, užarena plava vatrena lopta ocrtala se preko neba. Možda je stado irvasa koje je okružavalo logor podiglo svoje glave i upitno osmatralo vjetar; možda su nervozno udarali kopitama nešto prije je vatrena lopta eksplodirala kataklizmičkim praskom. U naselju Evenk naroda trideset kilometara dalje od epicentra eksplozije, Akulinu i njenog supruga Ivana je probudila buka zajedno sa čudnim zvukom i svjetlom. Dok je lagani vihor je podizao sa zemlje, Akulina je izgubila svijest.

Probudila se u sceni apokaliptičnog uništenja. Magla i dim od izgorenog slomljenog drveća širila se poput noćne more cijelim horizontom. Akulina je pronašla Ivana djelimično svjesnog sa složenim lomom njegove lijeve noge, 45 metara dalje od mjesta gdje se nalazio njihov šator i gdje su spavali. Udar ga je bacio na jedno od nekoliko preostalih uspravnih drveta. Nekoliko sati kasnije on je umro. Tog okrutnog jutra, talas uništenja se širio dalje.

Dok je farmer Sergej Semenov sjedio u trijemu glavne trgovine u vanavari, skoro 80 km od nulte tačke udara, nebo se „razdvojilo na pola“, cijela sjeverna polovica je bila u vatri. Kanonada vrućeg vazduha odbacila je Semenova šest metara. Dok je gubio svijest, osjećao se kao da je njegova majica u plamenu. Po cijeloj Vanavari prozori su razbijeni i suđe se rasulo sa polica.

Šezdeset milja od epicentra, svjedoci izvještavaju o vatrenoj lopti nalik suncu; tri hiljade milja dalje posmatrači vide vatreni oblak na horizontu. Zaglušujući prasak je slijedio minutama kasnije, pretičući skoro brzinu zvuka.

Danas, skoro 100. godina poslije, znaci eksplozije iz 1908. još uvijek se mogu vidjeti, čak i nasumičnim pogledom slučajnog posmatrača. Fizičari su izračunali silu jednaku 30 miliona tona TNT eksploziva, 1500 puta veću od atomskog udara na Hirošimu. Udaljena lokacija udara, duboko u sibirskoj pustinji, ubila je hiljade irvasa, ali procenat ljudskih žrtava je bio mali. Misteriozna eksplozija, danas poznata kao „Slučaj Tunguska“ nije ostavio nikakav krater osim otiska leptirastog oblika 2100 kvadratnih kilometara razbacanih stabala. Trebalo je proći skoro čitav vijek prije nego su naučnici otkrili ostatke meteora mikroskopske veličine u stablu u centru eskplozije i konačno odredili kameni meter koji je eksplodirao u zraku iznad rijeke Stoni Tunguska tog jutra 1908.

Neobični događaj? Ne. Naučnici iz centre za promatranje NEO upozoravaju da živimo u kosmičkoj streljnoj dvorani. Sunčani sistem buja od kamenih asteroida i ledenih kometa. Ovi objekti ne prijete samo da udare u zemlju, svaki da oko stotinjak njih veličine pesnice sudari se sa atmosferom. Svake godine, objekti veličine oko 10 metara dijametralno eksplodiraju u gornjoj atmosferi, bez efekta na zemlju. Veći objekti udaraju rjeđe, ali sa mnogo kobnijim posledicama. Ako bi meteor poput onog iz Tunguske pogodio London, Sidnej ili Njujork – bilo koji od velikih svjetskih gradova – danas, trenutni nesretni slučajevi bi brojani desetinama hiljada. Ako bi vatra počela i širila se istom brzinom, broj nastradalih bi bio enormno uvećan. Da stvar bude gora, pobrinuli su se naučnici koji nas uvjeravaju da ukoliko bi meteor veličine 6 km ili veći udario na našu zemlju, uništio bi sav život na zemlji. Proteklih godina, nekoliko velikih objekata su prošli veoma blizu naše planete što naučnici nazivaju „bliski pristup“.

Svi ti skori promašaji nebeskih tijela su uvećali strah da takav događaj može uništiti zemlju. Neki, spominjući činjenicu da komete sadržavaju mnogo leda, pitaju se da li bi to mogao biti izvor velikog grada koga spominje i biblijska knjiga Apokalipsa. Da li je Biblija prorekla meteor ili kometu koja će udarom uništiti zemlju?

U stvari, Biblija zaista govori o sličnom događaju. Nešto izvan svemira će se ocrtati preko cijele atmosfere od istoka do zapada i imati tako velik uticaj da će se zemlja tresti. Zemljotresi, cunami i eventualna vatrena kiša će odnijeti sve ono što je ovu zemlju činilo njom. Poput vatrene lopte iznad Sibira, koga su toliki mnogi posmatrači ugledali, svako (apokalipsa 1:1) će vidjeti ovaj kosmički događaj.

O kakvom objektu mi ovdje govorimo? Prvi nagovještaj dolazi ljudima koji stoje na brežuljku izvan Jerusalima prije dvije hiljade godina. Dok su posmatrali Isusa kako uzlazi na oblacima, njima je rečeno da „ovaj isti Isus koji se od vas uze na nebo, će doći ponovo na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo“ (Djela 1:11). Dakle, ne jato kamenih meteora, niti grupa kometa u fragmentima nego oblak anđela će napraviti put kada se Isus bude vratio.

Prema Bibliji, oblak anđela je nagovijestio njegovo rođenje; oblak anđela ga je pratio tokom njegovog uznesenja na nebo i oblak anđela će pratiti ovog istog Isusa pri njegovom povratku. Ali ovaj isti Isus, koji je prvi put došao u poniznosti, vratiće se drugi put u slavi. Vladar koji je prvi put došao prerušen, vratiće se otvoreno kao car. Ovaj isti Isus koji je prvi put došao da pobijedi grijeh, vratiće se drugi put da uništi grijeh. Tako da oni koji se u njega uzdaju ne treba da se plaše.

Ostaci ugljenisanog drveta, trenuci one vatre od prije skoro stotinu godina, još uvijek zagađeno područje zahvaćeno Slučajem Tunguska. Isusov konačni povratak će kulminisati vatrom koje će očistiti zemlju od zla i smrti, i od svih koji su prionuli uz grijeh. Oni neće goreti vječno, nego kao što Biblija kaže: „Oni će biti prah pod nogama tvojim“. Ali prah od poslednje vatre neće ostati zadugo. Nikakav krater neće obilježavati to mjesto, nikakavi ugljenisani ostaci neće osvježavati naše sjećanje. Jer je Bog obećao: „Evo sve novo pravim“. Svaki nagovještaj na zlo nestaće. „Jer će Bog otrti svaku suzu sa učiju njihovih, i neće više biti smrti ni plača ni bolesti, jer su stare stvari prošle“.

Na svu sreću, niko od nas ne zna kada ili kako će naši životi završiti. Prirodne nepogode će nastaviti da udaraju i odnose živote sve do Hristovog povratka. Ali nas Biblija uvjerava da Bog neće dozvoliti nepažljivom meteoru da donese kraj životu na zemlji. Isus će se vratiti da učini kraj grijehu, očisti zemlju i uspostavi carstvo ljubavi i svjetlosti zauvijek, za sve koji vjeruju u njega.

To je taj veliki udar!