11 – Tamna strana

Nema ništa posebno i naročito kada je u pitanju Dart Veder kada ga pogledate obučenog u crno sjajno odijelo na pozadini dok stoji ispred zvjezdanih ratnika obučenih u bijelo. Čak i kada ga uopšte ne vidimo. Mi osjećamo njegovu blizinu kada čujemo njegovo neprijatno mehaničko disanje. Umjesto lica vidimo nešto slično robotskoj, crnoj lobanji sjedinjenom sa prevelikom tamnom nacističkom kacigom. Samo na trenutke kada iskorači na scenu, on uzima život nesrećnih neprijatelja. Neposredno osjećamo istinu riječi Obi-Van Kenobija kojima ga je opisao: «On je sada više mašina nego čovjek; izopačen i zao». Njegovo ime, njegov glas, njegova pojava, njegovo držanje – sve u vezi Dart Vedera označava njega kao personifikaciju zla. Možete ga zvati «đavolom Ratova zvijezda». Ali to neće biti tačno. Ne samo da se on pokaje na kraju ili čak da Imperator djeluje kao njegova antiteža zlu. Kao i mnogi od nas, Ratovi zvijezda u stvari ne prihvataju ideju bića zvanog đavo ili vrag. Nije ličnost. Ovo je tačno kada je u pitanju razumijevanje većina ljudi danas o zlu i začetniku zla. Javna istraživanja pokazuju da sve manje i manje ljudi vjeruju da postoji biće koje obično nazivamo đavolom. Da, većina nas zaista se slaže da zlo stvarno postoji, bilo da ga vidimo formalno kao prekršaj zapovijesti ili manje formalno kao stvar netolerancije i predrasuda. Ali vjerovati u stvarno biće koje pravi zavjeru, planira zlo, kuša i zavodi? Ličnost koja želi da nas uništi? Ma daj! Naravno ne. Možda je sve to zaista tačno. Možda zaista ne vjerujemo u postojanje ličnosti koja stoji iza sveg zla, ali ja se čudim. Za nekoga u koga malo ljudi vjeruje da postoji, đavo se previše često spominje u razgovoru. Ne samo da svaka kultura ima ime za njega, nego poslovice i metafore obiluju njime. «Na ovaj ili onaj način, moraš da daš đavolu njegovo pravo» (Servantes). «Pomislim, govorim o vragu i on se pojavi» (italijanska poslovica). Bez obzira koliko mi željeli da se on pojavi, on čini se nikako da nestane. Čak i u nečemu što je otvoreno skeptično kao što su Ratovi zvijezda, mi primjećujemo oličenje zla. Nije dovoljno da prepoznamo zlobnu silu, mi ga i dalje prikazujemo u ličnosti. Objašnjavajući zlo Darta Vedera, Obi-Van Kenobi govori Luku Skajvokeru: «Veder je zaveden od tamne strane sile». Da li bezlična sila zavodi? Da li ona oblikuje namjere i sprovodi planove? Naravno da ne. Ali ipak … I zašto samo tamna strana? Mi čak ni nemamo ime za «svijetlu stranu» sile. Mada Obi-Van Kenobi pruža nekakvu sigurnost, niko njega ne prepoznaje kao utjelovljenje vrlina. Ipak mi osjećamo jako dobro, na prvi pogled, da Dart Veder oličava zlo. Osjećamo u našim kostima namjere, mračne ciljeve i zlo biće. Dakle zašto poricanje postojanja zla uličnosti? Mi se svi plašimo mraka. Na rubu prosvjetljenja, gdje su vidovi zamagljeni i počinju sjenke, mi ulazimo u nepoznatu tamu, i ako smo iskreni, osjećamo porast straha. Tražeći ono što ne vidimo, mi zavirujemo u prazninu, pitajući se šta nas čeka tamo. Da li zlonamjerno biće nastanjuje najdublje sjenke, spremno da iskoči ukoliko zalutamo predaleko? Ili je to područje duboke praznine, apsolutnog poricanja svega? Da li je to ambis za koji je filozof Fridrih Niče rekao: «Kada pogledaš u ambis, ambis takođe gleda u tebe»? Mi osjećamo da taj ambis posmatra nas. Privlači nas i odbija u isto vrijeme. Mi se plašimo tame, praznine, ne znajući da li negdje, neko vreba, a u isto vrijeme to nas fascinira. Na samom rubu, mi čujemo zavodljivi glas: «Predaj se tamnoj strani!» Neki se prepuste tom zavodljivom glasu, bivajući uključeni u satanizam i okultno. Mislim da se većina nas plaši komplikacija i zamki i radije podlegnemo –ne želeći da gledamo u ambis i osjećajući da neko gleda natrag u nas – jednostavno odričemo postojanje đavola. Šta radi đavo? Za potrebe diskusije, pretpostavimo da đavo postoji: biće koje je posvetilo svoj život uništavanju drugih, uništavanju tebe. Šta bi on radio? Kao svaki mudri suparnik, on bi želio da svoje planove i ciljeve sačuva skrivenim. Što manje znaš o njegovim planovima kojima želi da ti naudi, ti njegovi okrutni planovi će se prije ostvariti. Sa njegove tačke gledišta najbolja opcija je da ti ne vjeruješ da on postoji. Uprkos svemu. Zašto se mučiti oko nečega ili nekoga ko u stvari uopšte ne postoji? Ako đavo postoji, logika nalaže da je on zadovoljan ako veoma malo ljudi razmišljaju o njemu. Ako mu ne uspije da te ubijedi da ne postoji, sledeća najbolja opcija jeste da te ubijedi da misliš da je svemoćan. Znate već, stari pristup sistemom «svaki otpor je uzaludan». Ukloni svaku nadu, tako da te đavo ostavi na miru i možda ćeš se nekako provući. I kao njegovo poslednje oružje đavo želi da ga posmatrate kao nešto komično, ukoliko vas već ne može navesti da mislite o njemu kao o svemoćnom biću ili onome ko i ne postoji. Uobičajena slika rogatog bića sa licem koze obučeno u crveni triko – bezopasni lakrdijaš – takva slika mu veoma odgovara. Poslednja stvar koju on želi da vi mislite o njemu jeste da je on lukavo, vješto i prepredeno biće. Na primjer, nema ništa prepredeno kada je u pitanju Dart Veder, ali stara priča opisuje đavola upravo takvim. Može biti da je slučajnost, ali popularno poimanje đavola veoma lijepo ga opisuje – ukoliko on uopšte postoji. Ja ne mogu da dokažem da đavo postoji, ali naše ljudsko insistiranje na personifikaciji zla potiče me da vjerujem da je veoma moguće da on postoji. Na opštem, apstraktnom nivou, veoma je lako nama da pobijamo njegovo postojanje. Ali kada se spustimo na posebnosti, tada je malo teže. Đavo je, čini mi se, uvijek u detaljima. Ne samo da svaka kultura ima ime za đavola, nego kao što smo vidjeli, svako od nas intuitivno dodjeljuje namjere, ciljeve, čak i ličnost i identitet zlu. Kada pogledamo u ambis, većina od nas osjeća da neko gleda u nas takođe. Ja volim da mislim da ne postoji zlo biće, da ne postoji lukavi protivnik, da ne postoji đavo kao ličnost. To bi bilo veoma utješno. Ali onda se sjetim riječi koje je Dart Veder ponavljao Luku Skajvokeru: «Ti uopšte ne poznaješ silu tamne strane. Ja moram da slušam svog gospodara». Ali ako postoji Bog koji je dobar, i ako postoji đavo, kako je ovo moguće? Zašto bi Bog stvorio đavola?