Čovjek je sposoban kako za velika tako i za grozna djela. Siguran sam da je većina od vas čula za detalje groznog zločina kojeg je nedavno učinio vozač kamiona koji je udavio djevojku koja je stopirala pored puta. Nakon što ju je povezao, ubica kaže da „joj se pokušao približiti, ali Antonija mu se suprostavila; psovala ga je i vrijeđala, odgurivala nogama od sebe. Pokušala je izaći iz kabine, ali nije uspjela. Zbog njenog otpora je izgubio živce i tada ju je ubio i bacio u rijeku.“
Mi svi koji smo čuli za tu vijest, čudimo se i grozimo. Vjerujem da su svi osudili ovakav jedan čin. I to je sasvim normalno. Ali, pri tom možda zaboravljamo kako Biblija ima mnogo veći ideal i poziv, od našeg ljudskog. Dok smo mi ljudi spremni osuditi sve one naše ljudske loše postupke, Biblija je jednako tako zainteresovana i za naše riječi. U jevanđelju po Mateju su zapisane riječi Isusa Hrista u kojima on govori o ubistvu i o lošim riječima. “Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom. ” (jev. po Mateju 5:21-22).
Riječ „raka“ je najvjerovatnije verzija aramejske riječi reka koja znači nešto poput „dobar za ništa,“ „glupak.“ To je izraz velikog prezira. U rabinskoj literaturi ova riječ se pojavljuje kao ukor za čovjeka koji propusti da pozdravi nekog službenika. Ovim riječima Isus je želio da pouči da nije samo čin ubistva ono što krši duh zakona nego i unutrašnji gnjev i loš izbor riječi, sama uvreda. Kao i uvijek, Isus je i ovaj put iznenadio svoje slušaoce, a i nas današnje čitaoce poistovjećujući fizičko ubistvo sa verbalnim vrijeđanjem. Čuli ste da je kazano, je izraz koji opisuje nešto sa čim bi se svi složili; ako je u pitanju grijeh, to je onaj koji bi svi osudili. Ali ako pitate Isusa, „a ja vam kažem,“ u njegovim očima gnjev izražen kroz ružne riječi je jednak ubistvu, koliko god se to nama sviđalo ili ne. To je u skladu sa onim što je Isus učio: da iz „srca,“ iz naše unutrašnjosti izlaze djela: bilo dobra ili loša. Zato je neophodno vladati nad motivima, pobudama i riječima.
Zato, zapitajmo se, da li smo u proteklom periodu upotrijebili pogrešne, neadekvatne riječi? Da li smo planirano ili slučajno izgovorili uvrede na račun drugih ljudi? Ako jesmo, po Isusovom mišljenju napravili smo propust jednak ubistvu Antonije Bilić.
Na drugom mjestu Biblija kaže sledeće: “Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.” (Jakovljeva poslanica 3:2). Drugi prevod kaže: „Svi mi mnogo griješimo, a ko ne griješi u onom što govori, taj je savršen čovek, sposoban da zauzda i cijelo tijelo.“
Ponovo se ističe veza između naših riječi i naših djela. Ali krenimo redom i pogledajmo kakvo značenje bi mogao imati ovaj tekst za nas danas.
SVI – Biblija je jasna kada tvrdi o univerzalnosti grijeha. To je virus koji je zahvatio sve nas, kome niko nije uspio da umakne. „Svi mi kao ovce zađosmo, svaki od nas se okrenu svojim putem…“ „Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božju.“ Jedna od najtežih izjava svih vremena; nije ni čudo što veoma mali broj ljudi prihvataju tu poruku Biblije.
MNOGO – I kao da to nije dovoljno, Biblija ide dalje i tvrdi: svi mi griješimo mnogo puta. Veoma često se možete uhvatiti kako radite ili govorite ono što nije ispravno i adekvatno; ono što uporedite sa biblijskim idealom i što se pokaže „odvratno.“ Gad je još jedan od termina kojim Biblija opisuje grijeh.
I pitanje je šta u tom trenutku radimo? Kako se liječimo? Kako se pravdamo, izgovaramo? Gdje nalazimo krivca?
Nedavno sam pročitao kako postoje samo dvije opcije, samo dva smjera u kojima možemo pogledati i potražiti uzrok naše slabosti: prozor ili ogledalo.
Oni koji opravdanje za svoje propuste, bilo da su u pitanju riječi ili djela, nalaze u nekom drugom, osim sebe, su slični čovjeku koji u trenutku krize prilazi prozoru gledajući kroz njega i tražeći krivca: „Ko je odgovoran za ovo? Koga bi trebalo da kaznimo? Neko je kriv i hoću da znam ko je to?“
Sa druge strane, ljudi koji su svjesni svoje grešnosti su poput ljudi koji u mučnim trenucima staju pred ogledalo i pitaju: „Gdje sam to pogriješio? Šta sam to propustio? Kako nisam više pazio i razmišljao?“ Umjesto da krivicu prebacuje na okolnosti, vrijeme, druge ljude… on preuzima odgovornost i suočava se s posledicama.
Tekst dalje kaže: „Ali ko u riječi ne pogrešuje, on je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.“ U ovom tekstu je koncept savršenstva povezan sa našim riječima prvenstveno, pa tek onda sa djelima: sa našim unutrašnjim svijetom više nego sa vanjskim. Riječi i djela su u biblijskom opisu mnogo bliže nego što mi to želimo priznati. Zato, prije nego pomislite nešto veliko o sebi, podsjetite se svojih riječi u poslednjih nekoliko sati i sve će vam biti jasno.
