Rijetko imam priliku voziti se autobusom, iako me roditelji stalno ubjeđuju kako je mnogo bolje sjediti i pustiti da te neko drugi vozi. Tako oni manje brinu – očigledno imaju mnogo povjerenja u moje vozačke sposobnosti. U jednoj od takvih prilika, tražio sam neku stanicu na radiu svog mobilnog telefona i zastao uz poznate zvuke stare pjesme grupe Queen koja pjeva:
“All we hear is radio ga ga
Radio goo goo
Radio ga ga
All we hear is radio ga ga
Radio blah blah
Radio what's new ?
Radio, someone still loves you”
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=KpNSYwzjVhw]
Slušajući je nisam mogao da ne budem asociran na Stefani Joanne Angelinu Germanotta, jednu od trenutno najpopularnijih izvođačica pop muzike, koja je ideju za svoje umjetničko ime pronašla upravo u ovoj pjesmi. Da li je zaista željela da se ova pjesma ostvari ali sa njenim imenom, ne znam, ali sve smo bliže činjenici da je u tome stvarno uspjela. Nisam mogao da se ne pitam zašto je to tako? Čime je ova pjevačica, a ne neka druga ili neko drugi, privukao toliko pažnju javnosti na sebe? Kako je u tome uspjela? Evo mogućih odgovora:
1 – Ljudi koji vjeruju u teoriju zavjere (a takvih je sve više i više) kažu kako je ona samo jedan djelić globalne urote kojoj je cilj poremetiti sve one tradicionalne vrijednosti – iako nisam siguran koliki broj tih istih ljudi bi se moglo složiti oko bilo koje od tih vrijendosti. Oni tvrđi, sa “desne strane” će čak unijeti u sve to i ideju đavola koji koristi sva moguća sredstva ne bi li prevario što veći broj ljudi, a Lady Gaga je jedan od njegovih omiljenih aduta sa muzičke scene.
2 – Oni liberalniji će reći kako je to sve “samo muzika.” Nema tu ničeg dubljeg ni posebnijeg. Za njen uspjeh reći će ti isti, ponajviše su zasluženi njeni menadžeri i stručnjaci za reklamu. A iza svega toga stoji ideja slobodnog tržišta i želja za novcem.
3 – Ne umišljajući se kako sam pronašao pravi i istinski uzrok ove pojave, na ovom mjestu dijelim nekoliko misli iz članka V. Šćepanovića (Pseudo-religija u društvu medijskog spektakla) koje su mi se od prvog čitanja učinile jako zanimljivim te ih dijelim ovdje na ovom mjestu, možda i ne uspijevaći najjasnije da napravim pravu vezu ali vjerujući da ona zasigurno postoji.
“Spektakl je postao tehnološka verzija zamjene za duhovne potrebe, i kao takav, vrhunac čovjekovog odvajanja od samog sebe. Mediji su postali religija spektakla. U takvim okolnostima, religije, kakve su bile poznate ranije, transformisale su se u ekletičke surogate, medijski ekranizovane, a ikona Božja je postao Ekran.
Očigledno da je potisnuta duhovnost zamijenjena primamljivim, ali površnim sadržajima masovne kulture, izbijajući kroz medije u spektakularnom obliku. Mediji, kako zvanični tako i alternativni, preko transcendentnih, misterioznih pojava utoljavaju žeđ za onim duhovnim, čega u realnom životu ima sve manje – s jedne strane, a s druge, odvlačeći pažnju od stvarnih uzroka i posledica događaja. Destruktivni sadržaji, u kombinaciji sa misterijama, jesu ono što privlači interesovanje posmatrača, koji sve više odvojeni od svog bića, traže znake i smisao postojanja u bizarnim i površnim predstavama onostranog. Ovi instant metafizički putevi zasnovani na narativima iz masovne kulture, pasiviziraju posmatrače i čine ih sve nemoćnijim u ozbiljnom traganju za samim sobom i istinom u kojoj žive.
Svijet spektakla je, u neku ruku, svijet snova, koji anestezira ljude i drži ih u stanju pasivnosti. Na taj način je sekundarna priroda zamijenila primarnu, a svijet reprodukovanih pojava, sve više, zamjenjuje lično iskustvo i realni doživljaj. Ljubav i samilost, koje smatramo najljudskijim osobinama, u ovakvom svijetu se doživljavaju kao jeres. Osjećaj za patnje drugog i želja za davanjem bez interesa, suvišne su osobine u svijetu kapitala. Upravo zato, religija koja je nekada bila veza sa Bogom, sa onostranim, sve više postaje veza sa masovnim medijima i onim što oni nude kao surogat-kompenzaciju za duhovne potrebe. Zbog nepostojanja samilosti i transcendentnog doživljaja, pseudo religija se uselila u medije, a Bog je postao Ekran. To je religija koja nudi uživanje, a ne traži ništa za uzvrat, osim novca, višečasovnog služenja Mamonu i nestajanje u virtuelnim zamjenama za realno iskustvo.”