Od svojih početaka televizija je voljela sudnice, a to je jedan od razloga zašto su je televizijski gledaoci zavoljeli. Ko nije volio da se udubi u bilo koji problem koji nam je dotična televizijska priča predočila i da se pitamo kako će sve završiti, šta će porota odlučiti, hoće li sudija reći “kriv” ili “nevin?” Stariji će se vjerovatno sjetiti kultne američke serije “Zakon u Los Enđelsu” (LA Law). Ali pravda nije tako lako dosežna kako nam se na televiziji prikazuje. Pogledajte malo kako su u stvarnosti tekla neka od suđenja, a gdje bi drugdje, nego u Americi:
- Kažite nam doktore, je li istina da kad čovjek umre u snu, toga nije svjestan do ujutru?
- Vaš najmlađi sin, dvadesetogodišnjak, koliko je on star?
- Jeste li bili prisutni kada su vas fotografisali?
- Da li ste bili sami ili nije bilo nikoga?
- Da li ste vi ili vaš mlađi brat ubijeni u ratu?
- Da li vas je ubio?
- Koliko su vozila bila udaljena u trenutku sudara?
- Bili ste tamo dok niste otišli, jel tako?
- Koliko puta ste izvršavali samoubistvo?
- Dakle, beba je začeta u 8. avgusta? – Da. – A šta ste vi radili u to vrijeme?
- Ona ima troje djece, zar ne? – Da. – Koliko je dječaka? – Nijedan. – A djevojčica?
- Kažete da stepenice vode dole u podrum? – Da. – A može li se tim stepenicama popeti gore?
- Gospodine Slatery, bili ste na prilično dugom medenom mjesecu, zar ne? – Da, boravio sam u Evropi. – A jeste li sa sobom poveli mladu?
- Kako se završio vaš prvi brak? – Smrću. – Čijom?
- Kako biste opisali tu osobu? – Bila je srednjeg rasta, s bradom. – Muškarac ili žena?
- Doktore, koliko ste obdukcija obavili na mrtvacima? – Sve moje obdukcije obavljam na mrtvacima.
- Svi vaši odgovori moraju biti usmeni, razumijete? U koju školu ste išli? – Usmenu.
Sjećate li se koliko je bilo sati kada ste pregledali tijelo? – Autopsija je počela oko pola devet ujutro. – A gospodin Dennigton je u to doba bio mrtav? – Ne, sjedio je na obdukcijskom stolu i čudio se zbog čega mu treba autopsija.- Da li ste kvalifikovani da date uzorak mokraće? – Kvalifikovan sam od malih nogu.
- Doktore, prije nego ste pristupili autopsiji, jeste li provjerili puls? – Ne. – A krvni pritisak? – Ne. – Disanje. – Ne. – Dakle, moguće je da je pacijent još bio živ kad ste otpočeli autopsiju? – Nije moguće. – Kako možete biti tako sigurni doktore? – Zato što je njegov mozak bio u tegli s formalinom na mom stolu. – Ali, zar nije moguće da je pacijent i pored toga bio živ? – Moguće je da je živ, i da se danas negdje bavi advokaturom.
