Dani koji povezuju mjesece maj i juni su obilježeni promjenjivim vremenom, jagodama i maturantima. Ovaj termin ‘maturant’, ako je vjerovati Wikipediji, potiče sa njemačkog govornog područja i obilježava završni ispit srednjoškolskog obrazovanja. Svoj korijen, kao i većina zapadnoevropskih riječi (da ne napišem jezika), ima u latinskom jeziku, i to u riječi maturus koja se prevodi kao ‘zreo.’
Pošto je svaki kraj školovanja ujedno i početak nečega novog i drugačijeg, nije neobično da mlade osobe svoju maturu, ili svoj završni ispit, završnu godinu školovanja obilježavaju proslavom i zajedničkim druženjem. Slično se primjećuje i u osnovnim školama, tačnije u devetom razredu (nama starijima se malo teže navići na razmišljanje u kontekstu devetogodišnjeg obrazovanja). No koliko je istinske zrelosti u glavama tih mladih ljudi, pokazuju ne samo ocjene na sada već zaboravljenim stranicama dnevnika, nego i njihovo poslednje bučno paradiranje kroz grad(ove).
Bez ikakve želje za osuđivanjem ili nekim oblikom staračkog prigovaranja, prenosim i povezujem dva teksta i dvije pojave: maturante (zrele) i alkohol. U prvom govori Nada Trifković, direktorica Medicinske škole “Beograd” iz Beograda.
“Pojedini dođu po svoju decu, pa povedu i njihove drugare i razvezu ih kući, a neki misle da su sve završili time što su dali, recimo, sinu auto za to veče. Mnogi maturanti dolaze svojim kolima, što ne može niko da im zabrani jer imaju vozačke dozvole. Ali, nema maturske večeri bez alkoholnih pića. Đaci, doduše, ne unesu ni kap. A i kako bi devojčice u elegantnim haljinama i damskim torbicama ili dečaci u džepovima? To je nemoguće. Ali, oni su uglavnom punoletni, mogu da naruče pivo, vino, tekilu, koktel, iako su samo bezalkoholna predviđena i uključena u cenu. Problem je što po završetku bala pripiti sednu za volan, i zato roditelji ne bi trebalo da im dopuste da te večeri, a posebno tog jutra voze – primetila je Trifkovićeva, koja svake godine plati taksi koji slepe i slabovide učenike Medicinske škole „Beograd” odveze kući.” (http://www.politika.rs/rubrike/Beograd/Finish-maturskog-bala-u-cik-zore.lt.html)
Kako bi to bilo mali problem kada bi samo maturska večer bila rizična po pitanju alkohola te alkohola i vožnje. Na način kako završe školu (bilo osnovnu, bilo srednju) i otpočnu svoje “zrelo” doba, mnogi mladi ljudi nastave da žive i ne pomišljajući da se može živjeti bez konzumiranja alkohola. I nije ni čudo jer smo svi mi, od Triglava do Đevđelije, opisani veoma istinito pjesmom koja pita: “Ko to voli da popije, ko ne može bez rakije… Ko ne može bez kafane, ko je u njoj čim osvane,” i daje odgovor stalno ponavljanim refrenom: Jugosloveni, Jugosloveni. Bez obzira što se više niko na području Balkana ne odaziva na ovaj termin, alkohol ostaje jedna od zajedničkih osobina, veza svih naših naroda i narodnosti i posebno obilježje zrelosti.
Pitam se da li su ovi maturatni tokom svog školovanja (bilo osnovnog, bilo srednjeg) ikad pročitali sledeći tekst jugoslovenskog nobelovca Ive Andrića koji tako dobro opisuje ovu pošast zemalja Balkana i njegovih stanovnika, alkohol. Plašim se ne samo da je nisu pročitali, nego i kada bi je pročitali samo bi je ismijali.
“U neprovjetrenoj krčmi, na periferiji grada. Sjećam se da me je nekad neko zapitao šta bih imao da kažem kao poruku našim ljudima, ali svega u dvije tri-riječi. Tada nisam odgovorio na pitanje, a u ovom trenutku odgovor mi se sam nameće. Poruka bi glasila: “Ne opijajte se!” (Znakovi pored puta, 335 str.)