Šta su naši životni prioriteti? Mnogi ljudi će reći da im je životni prioritet porodica – ali svojim životom to ne pokazuju? Za mnoge od nas životni prioritet je nešto drugo. Za neke je to uživanje (žive tako da bi se omogućili lagodan, zabavan, ugodan život). Drugima je životni cilj novac (novac najčešće može – barem se tako misli – omogućiti i sve ostalo). Za treće to je moć (za mnoge političare nije najvažnija materijalna dobrobit, već osjećaj moći). A za neke druge to je priznanje, čast (vole kad im se ljudi dive, kad ih hvale i odaju im priznanje, jako je važno što njihovi roditelji, prijatelji misle).
Uglavnom, to nekako najčešće ovako izgleda:
1 – stvari
2 – ljudi oko nas (zajednica)
3 – porodica
4 – duhovnost (Bog)
Mada, siguran sam da većina ljudi neće reći da im je nešto od navedenog svrha života. Najčešće će navesti nešto veće (dostojanstvenije) kao svrhu svog života, kao svoj prioritet. Međutim, u praksi ljudi onda žive drugačije. Zašto?
Zašto najvažnije ne stavljamo na prvo mjesto?
• zato što najčešće nismo svjesni onoga što je najvažnije
• zato što pokušavamo to sami – svojom silom
• zato što smo skloni činiti ono što je manje bitno (Biblija to naziva grijehom)
Na osnovu Deset Božjih zapovijesti, možemo izvesti ovakav redoslijed prioriteta:
1 – Duhovnost – Bog (1.-4. zapovijest)
2 – Porodica (5. i 7. zap.)
3 – Zajednica – ljudi oko nas (6. i 9. zap)
4 – Stvari (8-10. zapovijest)
Jedan biblijski tekst iz jevanđelja po Mateju bi mogao biti dobra misao vodilja u cijelom ovom našem razmišljanju. Jev. po Mateju 6:25-34.
NE BRINI SE – lakše reći nego uraditi. Lijepo je čuti ove riječi od bilo koga, ali kad one dođu od nekoga ko
BOG ODRŽAVA SVIJET – onda je to drugačije.
BESKORISNOST BRIGE – nema pozitivne koristi, čak negativno. Pitajte doktore. Zaokupljenost brigom utiče negativno upravo na ono što je najvažnije.
BOG ZNA ŠTA NAM TREBA – Bog djeluje: preko ljudi i na svoje načine.
PRIORITET DUHOVNIH VRIJEDNOSTI – Isus kaže da trebamo najprije tražiti Carstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će nam se drugo nadodati. Sve drugo dolazi na svoje mjesto ako Boga stavimo na prvo mjesto. To znači, kada Boga stavimo na prvo mjesto, On obećava da će nam pomoći u ostalim područjima. Upravo zato istinski pobožne osobe često daju savjet o molitvi, kada osoba iznese svoj bilo koji problem. Jer, bez Boga sav naš trud na drugim područjima pada u vodu. I to iz već navedenih razloga (naša grešnost – urođena sebičnost; naše neznanje kako do toga doći; naša slabost).
Sva ljudska bića nešto traže. To je prirodno – imati neki cilj, smisao, svrhu. Što Isus zabranjuje kada kaže da ne brinemo za materijalne stvari?
• on ne zabranjuje posjedovanje, privatno vlasništvo.
• ne zabranjuje brigu za potrebe tijela (Bog ga je stvorio i brine se za njega)
• ne zabranjuje štednju za crne dane, planiranje za budućnost.
• ne zabranjuje uživanje u dobrima koje nam je Stvoritelj poklonio.
• zabranjuje sebično nagomilavanje dobara (“ne zgrćite sebi blago na zemlji” – 6,19)
• zabranjuje lažnu preokupiranost onim što nije najvažnije, brigu (briga ničemu ne vodi – osim možda čiru na želucu; nije potrebna – jer Bog zna što nam je potrebno; pretvara čovjeka samo u biće kojemu je potrebno samo fizičko – čovjek je više nego fizičko biće)
Bog od nas ne očekuje neki život fanatizma u kojemu postajemo neki „sveci“ koji se moraju isključiti iz svega drugog u životu. Samo baviti meditacijom, izučavanjem Svetih Spisa, molitvom i pokorama. To nije Božji način razmišljanja. Šta više, to je iskrivljena slika o pravoj duhovnosti.
Šta znači staviti Boga na prvo mjesto?
A. To znači dozvoliti Bogu da On određuje kako ću živjeti, da On postane moj autoritet i kormilar mog života.
B. To znači odvojiti vremena i mjesta u svom životu, u svojim mislima, u svojim planovima za Boga i za ono što je njemu važno.
C. To znači ne stiditi se Boga i njegovih načela.
D. To znači voljeti Boga svim srcem, svom dušom… Imati o Bogu dobro mišljenje.