Sirotim momcima život više uopšte nije tako jednostavan… Novi vijek je sa sobom donio i veliki broj novotarija: nove tehnologije, nove viruse i nove oblike ponašanja. Kao pripadnica ljepšeg pola, a i iz sopstvenog iskustva, smatram da djevojke treba malo da „uvuku rogove„.
Iskreno, stvar koja me nervira u ovom novom milenijumu jeste pokušaj žena da liče na muškarce, da ih imitiraju i da ih „tuku njihovim oružjem“.
A tući se sa rogatim nema smisla.
Ako si drska i oštra, oni mogu biti drskiji i oštriji.
Ukoliko se trudiš da budeš bezosjećajna, oni mogu biti bezosjećajniji.
Jednostavno, mislim da su žene na pogrešnom putu…
Jednostavnije rečeno, umjesto što se trudite da budete „veći katolici od pape“, mnogo bi lakše bilo da ih „povedete na svoj teren“ 
Jer uvijek je lakše igrati na svom terenu, svojom loptom i pred svojom publikom.
Budi žensko i tuci ih svojim oružjem. Tu sigurno pobjeđuješ. Sigurno nasijedaju.
Kako se to manifestuje, pitate?
Pa vidite, muškarci su slabi na slabost, na nježnost i na stvari koje nisu u njihovoj prirodi…
Od snage, sile, kontrole i napada znaju da se brane.
Od „cile-mile“ ne znaju…
Od umiljatosti ne mogu da pobjegnu, pucaju…
Ponašaju se kao hipnotisani, nepokretno, inertno.
Samo im priđeš i TAP-mlatneš u glavu i nosiš kući
Ali samo ako igraš svojim, ženskim oružjem.
U savremenom svijetu, uspon žena na visoke korporativne funkcije tumači se boljom snalazljivošću u situacijama kada je bolje odigrati diplomatsko „cile-mile“ i „kuco-maco„, nego kontolirajuće „what the f***„
TAKO DA ĆETE, DRAGE MOJE DJEVOJKE, KADA BUDETE VIŠE DJEVOJČICE U STVARIMA KOJE ZAHTIJEVAJU ŽENSKI PRINCIP, IMATI JAČEG I SAMOSTALNIJEG MUŠKARCA.
To ne znači da treba da se praviš glupa.
„Možeš li da mi pomogneš, ja to ne mogu/ne znam, a ti si tako jak/sposoban„, pali jednu određenu vrstu momaka, doduše najbrojniju.
One sofisticiranije ćeš osvojiti iskrenošću, ispoljavanjem emocija, ženskom nježnošću, intuicijom, razumijevanjem, dobrotom, kombinacijom želje da budeš zaštićena kao djevojčica i majčinskom željom da zaštitiš svog dječaka.
To je neodoljivo…
Tu ne znaju da kažu ne…
Muškarci nisu dobro reagovali na žensku agresivnost i emancipaciju…
Bili su nespremni.
Tako kada vide nadrndanu, tvrdu, agresivnu ženu, koja se ponaša kao muškarac- sve i da nosi minić od 2 cm dužine i da joj ženstvenost „curi iz ušiju“-reaguju vrlo destruktivno.
Prvo, manu se žena.
Drugo, postanu mamini sinovi.
Treće, postanu agresivni.
Na neženstvenu ženu koja igra grubo kao muško odgovaraju još većim nasiljem.
Kada ih odvedu u krevet, ako im djevojka već prve večeri ne pokaže čitav arsenal viđen u porno filmovima, odmah je ostavljaju kao neadekvatnu, vrijeđaju je kako nema pojma i idu u potragu za boljom.
U razgovoru sa drugaricama, prokomentarisala sam ovaj fenomen kao „Otkad se to žene dokazuju pred momcima? Nije li obrnuto? „
Nažalost, mali je broj muškaraca koji će „kopati u potrazi za dijamantima“ i strpljivo provaljivati maske superagresivnih žena.
Zbog te malobrojnosti, bolje je spriječiti nego liječiti.
Odigraj onim što najbolje znaš-ženskim osobinama.
Ne imitiraj momke!
Oni imaju muževnosti sasvim dovoljno.
Onda neće biti ni šonje koji se zavlače po kladionicama, ni mucavci koji ne izlaze iz svog ćoška, niti oni neurotični koji žele sadističku dominaciju.
Da objasnim, iz muškog ugla, naše folk zvijezde su totalno neženstvene, pussycatdolls su totalno neženstvene.
Lilli Alen je ženstvena, i Ketty Parry i smotana Renee Zelweger i nježna Nataly Portman, i Liv Tajler, Gvinet Paltrou, a posebno Dzesika Alba…
Kao i bajne pripadnice ljepšeg pola, koje nisu agresivne.
Njima ne možeš reći ne, niti vikati na njih.
Na njih samo padneš… kao klada
Izvor: http://ispodduge.wordpress.com/2011/05/07/zenstvenost-nezenstvenost/
