Umjetnost koja obuhvata tri vještine: rudarstvo – vajarstvo – streljaštvo :)

Čačkanje nosa…

Uvijek zanimljiva stvar, o kojoj se može danima raspravljati. Možda neki misle da je ta tema posve banalna i glupa, ali vjerujte, nos je pun opisivih rečenica koje možemo upotrijebiti za jednu dobru priču, a tek samo čačkanje po njemu čini te opisive rečenice svojevrsnom novelom.

Ako je Ionesco mogao napisati „Ćelavu pjevačicu“, i to je ušlo u književnost, onda smatram da i moje „Čačkanje nosa“ može biti svojevrsni dio teatra apsurda.

Dakle, ne znam tačno šta to podstiče ljude da čačkaju nos.

Kada malo bolje razmislite, nos je organ.. štaviše, ima svoju funkciju: miris, a djelomično i ukus. Taj čudni organ koji čini još jednu šupljinu u našoj, ionako precijenjenoj glavi, izlučuje sluz..

Sluz koja nam je odvratna, iako je činjenica da je ta sluz dio nas, mi je izlučujemo, ali opet, nama je odvratna.. Mi smo ljudi zapravo sluzofobični. Sve što je sluzavo je bljak, pa makar izlazilo iz nas…

Uglavnom, scena:

1. lik sjedi u autu, crveno na semaforu… Ne znam tačno što njega pokreće, ali neprimijetno, sa svojim prstom lagano se približava nosu.. veličina prsta je taman da stane u nosnicu.

Ne znam, možda je Bog imao u planu da mi čačkamo nos kada je tako dobro odmjerio veličinu prsta i nosa, ali sve u svemu… I da.. Tamo je.

Prst je u nosu… Čačka… I to ne traje jednu sekundu.. Jednu minutu.

Ljudi su u stanju pola sata čačkati nos. I čačkaju samo kada nisu prehlađeni, jer kada su prehlađeni onda se u nosu nalazi ona odvratna sluz o kojoj sam već prije govorila. To je već odvratno. Sasušena sluz je ok. Nakako zabavna kada taj savršeni prst ne izlazi iz njega.

Neee, naprotiv, ponekad ide sve dublje i dublje..
I eto! Ima je!!! Kuglicu!!! Wheeeee…

Ajde napokon je prst van nosa.. ali sad mu se pridružuje i drugi prst.. I onda slijedi još pola sata masiranja te kuglice.. vrćenja između kažiprsta i palca najčešće.. I onda valjda to dosadi nakon nekog vremena. I ta kuglica se nađe zalijepljena na neko mjesto. Možda je to fotelja, sic u autu, radni sto…

Rinotileksomanija, kako se stručno naziva čačkanje nosa, i mukofagija (engl. mucophagy), naziv za čačkanje nosa, a zatim i konzumiranje njegovog sadržaja, nisu neuobičajene pojave, posebno među mlađom populacijom.
Neki su istraživači došli do zaključka da je mukofagija prirodna, pa čak i zdrava aktivnost jer se sistem za varenje izlaže bakterijama koje se sakupljaju u sluzi i u skladu s tim omogućava jačanje imunološkog sistema. Čini se da ćemo morati mijenjati pravila bontona, a sve u korist zdravlja.

Hm, mene zanima zapravo da li su ljudi svjesni da čačkaju nos i da li uopšte o tome razmišljaju dok to rade? I o čemu razmišljaju kad ga čačkaju i da li zapravo razmišljaju bolje, jer ih to možda opušta?

Moraću probati pa ću vam reći… Dotad..

I jedna napomena, stručnjaci smatraju da je čačkanje nosa psihološki poremećaj… jeste li vi jedan od njih?

Voli vas Tamara

Izvor: Under the Rainbow Blog

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s