Isus je bez sumnje najznačajnija ličnost u istoriji svijeta. Njegov uticaj je i danas aktivan. Djelovanje ovog Čovjeka bilo je tako neuporedivo, rašireno i trajno da svako treba da uloži trud da u potpunosti sazna ko je On bio, šta je mislio i govorio o sebi i šta je želio da ostvari. Izbjegavati Isusa znači odbacivati zov istorije i poziv koji usmjerava racionalnom razmišljanju.
Ne znamo zašto, ali Isusov smijeh nije zabilježen u jevanđeljiima. Dok jedan čuveni stih kazuje „Isus zaplaka,“ ne postoji stih koji nam govori „Isus se nasmijao.“
Ali njegove priče i izreke nam pokazuju da je Isus imao zabavan – a ponekad ironičan – smisao za humor. Postoji nekoliko šaljivih izreka o kamilima, na primjer. Da li ste čuli za onu o kamili koja treba da prođe kroz ušice igle? Ili o onoj kamili koja upadne u nečije piće a da on to i ne primijeti. Smijeh Isusa prikazan u ovoj slici podsjeća nas da je Isus bio stvarno, ljudsko biće od krvi i mesa. Neki ljudi njegovog vremena su mislili da se on previše zabavlja i nazvali ga izjelicom i pijanicom.
Slika Isusa koji se smije ima naravno i drugu stranu. Iako niko ne zna ko je nacrtao ovu sliku, priča se da dolazi iz južne Amerike i da je ova slika popularna među siromašnima. Uprkos bijede i neprevde koju siromašni ljudi doživljavaju po cijelom svijetu, ova slika Isusa govori o nadi, o tome da će lanci tlačenja biti slomljeni i da će ljudi i zajednice jednom biti slobodni, baš onako kao što je trebalo da bude.
Baš kao što je Isus rekao: „Blago vama koji ste gladni sad, jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad, jer ćete se nasmijati“ (Luka 6:21). Smijeh Isusa je smijeh nade i radosti u sred očaja.