Isus je bez sumnje najznačajnija ličnost u istoriji svijeta. Njegov uticaj je i danas aktivan. Djelovanje ovog Čovjeka bilo je tako neuporedivo, rašireno i trajno da svako treba da uloži trud da u potpunosti sazna ko je On bio, šta je mislio i govorio o sebi i šta je želio da ostvari. Izbjegavati Isusa znači odbacivati zov istorije i poziv koji usmjerava racionalnom razmišljanju.
U hinduizmu, Isus se posmatra kao božansko biće, ali ne kao jedino takvo. On je jedan od mnogih inkarnacija božanstva, i možda čak najveći od svih njih. Ali njemu se ne daje posebno mjesto koje mu daju hrišćani, kao jednom i jedinom Sinu Božjem. Jedan hindu učitelj, Swami Sivananda kaže o Isusu: „Prije dvije hiljade godina, božanstvo se utjelovilo na ovoj planeti da pokaže svom čovječanstvu slavni put u vječni život tako što je živjelo božanski život na ovoj zemlji.“
Ova slika prikazuje Isusa na takav način koji miješa hinduističku i hrišćansku tradiciju. On sjedi i ponaša se kao guru, ali mu znaci raspeća na rukama daju poseban naglasak. On takođe čini se da levitira, što može opet biti i podsjećanje na njegovo uznesenje na nebo nakon vaskrsenja. Konačno, on sjedi usred turbulentne, vjetrovite pozadine, koja se odnosi na vjetar u dan Pentekosta, najavljujući dolazak Svetog Duha i propovijedanje jevanđelja svim narodima.
Ova slika želi da premosti barijere koje postoje između religija. Ostajući pri prikazivanju Isusa kao što je prikazan u jevanđeljima, a pokazujući da je On i na domaćem terenu kao hindu svetac, čini se da slika govori kako Isus prevazilazi religijske podjele i poziva čovjeka svake vjere ili nikakve. Ipak sinkretistički pristup je hrišćanima prvih vijekova oduvijek bio stran.