Nadahnut istinskim događajima (tako kažu producenti filma), ili bolje rečeno pojavama, film govori o skeptičnom studentu Majklu Kovaku (Colin O'Donoghue), koji se nevoljno nalazi u školi egzorcizma u Vatikanu. Dok je u Rimu, sreće se sa sveštenikom Lukom (Anthony Hopkins) koji ga upoznaje sa tamnom stranom vjere, otkrivajući mu kako đavo doseže i, za katolike, najsvetije mjesto na zemlji.
Anthony Hopkins je, možda, najpoznatiji po ulozi Hanibala Lektora, kanibalističkog serijskog ubice. Kroz ulogu Hanibala prikazana je zla ljudska priroda, u jednom od svojih najgorih oblika. Dok u ovom novom filmu, glumeći sveštenika, čini se kao da pred nas isplivala pitanje „Vjerujete li da zle sile mogu zaposjesti i nevine ljude?“ U ovom filmu ta nevina osoba je predstavljena u liku trudne žene. Ti ljudi rade neke loše stvari, ali ih u stvari na to nagoni neka zla sila. To je odgovor (ili izgovor?) koji kaže, „Đavo me na to natjerao!“ To je pitanje, a ujedno i odgovor na pitanje zla.
Kroz lik studenta Kovaka, film prikazuje nevoljno prihvatanje postojanja zla i njegovog objašnjenja na duhovan način. To je, šta više, negiranje postojanje ovog problema čak i od strane religioznih ljudi. Sa druge strane, sveštenik Luka uvjerava ovog „nevjernog Tomu“ u postojanje zla i nudi mu rješenje kroz hijerarhiju, (da li je neophodno reći Katoličke), crkve.
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=hUJH7DpWSS4&w=640&h=390]
Poruka filma, po mom mišljenju, je „Ako i ne vjerujete da postoji zlo, uvjerićemo vas.“ U isto vrijeme nudi se i jedino rješenje za njega, kroz Katoličku crkvu, koja se tako i postavlja u stvarnosti za probleme AIDS-a, mira, rata, kontracepcije, abortusa … Tako je biblijski poziv svakom pojedincu na uspostavljanje ličnog kontakta sa Bogom nekako zapostavljen i stavljen u drugi plan, iza institucija i ličnosti crkve.