Isus je bez sumnje najznačajnija ličnost u istoriji svijeta. Njegov uticaj je i danas aktivan. Djelovanje ovog Čovjeka bilo je tako neuporedivo, rašireno i trajno da svako treba da uloži trud da u potpunosti sazna ko je On bio, šta je mislio i govorio o sebi i šta je želio da ostvari. Izbjegavati Isusa znači odbacivati zov istorije i poziv koji usmjerava racionalnom razmišljanju.
2004 godine, Isus je izglasan kao najveća crna ličnost od strane novina New Nation, što je uzrokovalo debatu o Isusovoj boji kože. „Uprkos uobičajenim predstavama Isusa u zapadnjačkoj kulturi kao plavokosog i plavookog čovjeka koji ima izgled hipika, svi razumni dokazi ukazuju na činjenicu da Isus nije mogao biti sličan skandinavcu i da je zasigurno imao boju kože kao braća (misleći na crnce),“ kaže ovaj časopis.
Ova rasprava nije nova. Tokom XX vijeka, crni teolozi su tvrdili da prikazujući Isusa kao evropljanina bijele boje kože to ne samo da ne odgovara istorijskoj tačnosti nego Isusa u potpunosti čine stranim svima koji nisu evropljani. Nekih 20 miliona Afrikanaca su preveženi kao roblje u novi svijet od strane Evropljana između XVI i XIX vijeka, a slika bijelog Isusa je forsirala misao da je hrišćanstvo „religija bijelog čovjeka.“
Crni teolozi tvrde da budući da je Isus došao da donese jevanđelje – dobru vijest – siromašnima i potlačenima – da ih oslobodi iz njihovih lanaca – on bi trebao da bude prikazan kao siromašan i potlačen, a ne kao svjetski bogataš i moćnik.
Istorija je na strani Isusa crne boje kože. Neke od najstarijih slika Hrista pokazuju ga sa tamnom, maslinastom bojom kože poput ljudi sa Mediterana. Jedna od prvih slika mozaika Isusa prikazuje ga sa veoma tamnom bojom kože, a slika etiopskih hrišćana – jedne od najstarijih grana hrišćanske crkve – pokazuju Isusa kao osobu crne boje kože, sa afričkom frizurom i bradom.
Ova gore slike je potpuna suprotnost od klasičnog prikazivanja Isusa kao bijelca. Šta vi mislite o ovako prikazanom, Isusu crne boje kože?
Teolog James Cone piše sledeće:
„Rasistički američki Hristos ima svijetlu kožu, talasasto smeđu kosu i ponekad – čudo nad čudima – plave oči. Prikazati ga sa velikim usnama i kovrdžavom kosom za bijelce je uvreda jednako kao što je farisejima bila njegovo druženje sa carinicima. Ali bilo da bijeli to žele da čuju ili ne, Hristos je crn, dušo, sa svim osobinama koje su tako odbojne bijelom društvu.“
Cone vjeruje da je veoma važno crncima da Isusa vide kao takvog:
„To je veoma važno zato što imate mnogo slika u kojima se Isus prikazuje kao bijelac. U stvarnosti, Isus nije bio takav, jer nije bio Evropljanin. To je važno zbog fizičke i duhovne svjesnosti crnih ljudi koji žive u getoima i u bijelom društvu u kome njihovi gospodari i spasitelji izgledaju jednako poput ljudi koji ih terorišu. Bog je bilo koje boje kože je to potrebno samo da bi dao do znanja ljudima da oni nisu niko, već da su neko.“
Sa biblijske tačke gledišta, ova rasprava je potpuno nevažna jer je Isusova misija obuhvatala sve ljude što sva četiri jevanđelja jasno pokazuju.