Pogon za proizvodnju građanstva (Welcome to the Jungle)

Melisa Salihović. Ime koje se najčešće spominje posljednjih dana po učeničkim, studentskim a sigurno i neradničkim krugovima. Djevojka koja potresena nemilim događajima u kojima su prevareni i ona njeni prijatelji, u suzama daje izjavu za državnu televiziju onako kako najbolje umije u takvim okolnostima. I ja sam (priznajem) u početku sa nekim podsmijehom gledao na ovu situaciju, međutim kada sam pogledao čitav prilog postidio sam se svog smijeha.

Zamislio sam kako je toj djevojci koračati ulicama, ići u školu ili bilo gdje drugo. Kakvom izrugivanju je ona izložena. Zamislio sam sebe u toj situaciji i, vjerujte mi , nisam se dobro osjećao. Probajte i vi ovu naizgled jednostavnu igricu i razmislite malo. Samo to tražim.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=mpVr2wRY1O4&fs=1&hl=en_US]

U zemlji u kojoj pola miliona ljudi ne zna popuniti glasački listić svi nalazimo sebi za pravo da se smijemo tuđoj nesreći. Svaki peti stanovnik ove zemlje je nepismen, preko 500 000 ljudi je nezaposleno.

Koga briga, hajmo se smijati Melisi.

Naše biblioteke polako izumiru, gramatika je već dugo izumrla vrsta koja se čuje tek iz usta starijih, knjige čitaju samo najhrabriji i često su i oni izvrgnuti ismijavanju okoline.

Nije bitno, hajmo se smijat’ Melisi. Od smijeha mi evo idu suze na oči.

Jelena Karleuša je prije nekoliko dana održala „spektakularni koncert“ u jednoj diskoteci. Na fotografijama i snimcima vide se roditelji koji su doveli svoju četverogodišnju, petogodišnju djecu na ovaj događaj popraćen sadržajima koji nisu primjereni ni mnogo većem uzrastu. To je problem.

Problem je što je neki krkan sa motorom polomio nos nekoj djevojčici u mojoj ulici zato što je ona išla pored ceste. Problem je što roditelji isprate dijete u školu nesvjesni da ide na mjesto gdje se nož češće koristi nego u mesnici.

Problem je u nama, dragi moji.

Melisa i njen naglasak me neće izbosti na ulici, tramvaju ili školi.. Znam neke tipove kojima se niko ne smije, a koji hoće. Ali hajmo se smijat’ Melisi, ona nam ne može uzvratiti.

Melisa je motor za nabijanje nivoa građanstva među tuzlanskom omladinom. Ona je mjera po kojoj se oni razlikuju od onih drugih. Upoznao sam ih sve i vjerujte mi, svi su oni samo ljudi.

Melisa je sistem po kojem se razlikuje građanstvo i malograđanstvo. Zavisi samo kako ko postavi stvari.

P.S. Umjesto razmišljanja o ovome, usavršavanja vlastitih vještina i sposobnosti, hajmo se mi ipak smijat’ Melisi. Zaslužila je djevojka!

Napisao: Haris Delić; preuzeto sa facebook stranice Lejle Softić: http://www.facebook.com/notes/lejla-sofic/pogon-za-proizvodnju-gradanstva-welcome-to-the-jungle/485797208521?ref=notif&notif_t=note_reply

One thought on “Pogon za proizvodnju građanstva (Welcome to the Jungle)

  1. Ono sto sad gledamo je produkt onog sto nismo hteli videti dok se jos dalo spasiti, sad vec nema cak ni najmanju sansu. PREKASNO…ljudiske misli, reci, dela sve je ispunjeno mrznjiom i zlom, a tako se ne ide napred vec samo nazad. Bozija milost je svud oko nas i u nama ali mi je necemo i tu najvise padaju svi na ispitima zivotnih pa i duhovnih vrednosti. Zlo je prokljucalo, nema spasa bez pokajanja, oprostaja, zaborava i milosti. SVe drugo je tracenje vremena, reci, misli. Razum je sasvim napustio ljudska bica.Svi polako ali sigurno tonu u pakao ljudske bessvesti. Ako pomoc i postoji nju niko ne cuje, ne prepoznaje a i ne trazi, svi misle pasce im BOG sa kruske. Cistite vase misli i reci , cinite dela ljubavi, slusajte samo ciste tonove Mozarta, Bethovena, Shuberta…ima ih jos, mozda nesto i naucite. Pa srecno…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *