Ovaj događaj se desio u srednjovjekovnoj Engleskoj. Jedan od kraljevih ministara je postao iskreni vjernik. Često su ga mogli čuti kako priča o kralju koji je sa neba došao da spasi svoje podanike. Načuo to i sam kralj, pa pozvao ministra na razgovor. “Čujem da pričaš o nekom kralju sa neba i o tome kako je on sam došao da spasi svoje podanike. Čudno. Kakav je to kralj koji mora nešto sam da radi. Ja sam kralj. Ja znam kako kralj funkcioniše: dovoljno je da izdam naređenje i sve bude izvršeno. Nema potrebe za mojom intervencijom.” I kao što to inače u pričama biva, kralj je tražio odgovor na njegovo pitanje. “Ukoliko mi ne uspiješ dati zadovoljavajući odgovor na ovo moje pitanje, zašto taj kralj nije mogao naređenjem da izvrši svoju misiju, smijeniću te sa mjesta ministra, jer nisam siguran da u tom slučaju zaslužuješ trenutnu poziciju. Dajem ti rok tri dana.”
I tako je ministar razmišljao cijeli jedan dan na koji najbolji način da odgovori svom kralju. Sutradan je sa planom otišao kod dvorskog lutkara. Zamolio ga je da napravi lutku veličine i sličnosti sa kraljevim najmlađim sinom, malim princom. Uz pomoć drugih dvorskih službenika obukao je lutku u prinčevu odjeću. Kada je sve to spremio, zamolio je kralja da ga sutradan sačeka u parku pored rijeke, a on će mu se pridružiti i donijeti traženi odgovor. Kralj je pristao i oni su se rastali.
Sutradan je kralj sjedio u parku, ispod baldahina, okružen cijelom carskom svitom, uz prisustvo kraljeve garde. Car je pio vino, slušao muziku koja ga je uveseljavala i uživao u predivnom danu. U tom trenutku je stigao i ministar. On je napravio dogovor sa svojim prijateljem koji je trebalo da iznenada ali tajno, da ne bude primijećen, ubaci lutku obučenu u odjeću princa u rijeku, na vidiku samog kralja i cijele njegove svite. I dok je ministar prilazio, a kralj ponovio svoje pitanje zahtijevajući odgovor, lutka je bačena u vodu. Čim je primijetio odraze u vodi i poznatu odjeću, kralj je bez dvoumljenja skočio u rijeku, želeći da spase lutku – misleći da je u pitanju njegov sin, princ. Kada je izašao napolje iz vode, shvatio je da je nasamaren. Tada mu je prišao ministar i pitao: “O plemeniti kralju, zašto ste skakali u vodu? Zašto niste jednostavno izdali naređenje da to neko drugi uradi umjesto vas?”
Kralj je odgovorio: “Ti to očigledno ne razumiješ, to je bila reakcija ljubavi, u pitanju je bio moj sin.” I dajući odgovor, dobio je odgovor na svoje postavljeno pitanje.
Naravoučenije: “Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svoga jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (jevanđelje po Jovanu 3:16)