Neki ribar je sanjao da se nalazi na nebu. Prišao mu je anđeo i rekao: „Čuo sam da je pecanje tvoj omiljeni sport. Imam jedno mjesto za tebe!“ Odveo je ribara na potok sa najboljim pastrmkama u cijelom svemiru. Oduševljen, ribar je počeo da izvlači ribe, jednu veću od druge.
Poslije godinu dana anđeo se ponovo pojavio i zatekao čovjeka kako radosno hvata ribe, dok mu je iza leđa stajalo mnoštvo ribe. Ribar je rekao: „Ovo je zaista bilo divno. Dopada mi se na nebu. Možemo li sada prijeći na neki drugi potok?“
„Ovo je najbolji potok u cijelom svemiru. Siguran sam da bi te svi ostali potoci razočarali!“
„U pravu si,“ složio se ribar, „ovo je zaista najbolji potok.“
Nastavio je da hvata ribe i sledećih deset godina i sada je iza sebe imao visoku planinu od uhvaćenih riba. Kada je anđeo ponovo došao, ribar mu je rekao: „Ovo je bilo divno, ali hajde da vidimo šta ima na drugim mjestima!“ Anđeo je odgovorio: „Ovo je najbolje u cijelom svemiru! Imaš na raspolaganju najbolji potok za svoj hobi. Šta bi još mogao da poželiš?“ Tako je ribar nastavio da lovi ribe još 90 godina i planina od uhvaćenih riba iza njega je narasla do neba. Kada je konačno ponovo ugledao anđela, izvukao je udicu iz vode, bacio je na tlo i rekao: „Umoran sam već od beskrajnog hvatanja riba. Stalno ponavljam iste radnje. Ovo nije nebo – ovo je pakao!“
Nasmiješivši se saosjećajno, anđeo je odgovorio: „Trebalo ti je stotinu godina da to otkriješ!“
Naravoučenije: sreća nije u gomilanju materijalnih stvari.