Parapsihologija se smatra granom psihologije koja istražuje tzv. parapsihološke fenomene, tj. percepcije i aktivnosti ljudi sa paranormalnim psihološkim sposobnostima. Ove pojave se dele u dvije glavne grupe: ekstrasenzorna opažanja (ESP) u obliku telepatije (prenosa misli) i vidovitosti (prostorne i vremenske, a ovo drugo podrazumeva i proricanje budućnosti), a drugu grupu čine fenomeni psihokineze (pokretanje materijalnih predmeta duševnom energijom) i to u obliku telekineze, materijalizacije i lebdenja ili levitacije. Između ostalog, u parapsihologiju spada i hipnoza koja se sve više koristi u medicinske (anestezija) i psihoterapeutske svrhe. Iako se parapsihološke pojave istražuju na univerzitetima, gdje se vrše pokušaji da se ovi fenomeni racionalno objasne, činjenica je da do sada ove pojave još uvijek nisu objašnjene bilo kakvim poznatim fizičkim procesima. Eksperiment kojim je pokušano objasniti telepatiju kao “moždani radio”, utvrdio je da u telepatskom prenosu informacija ne učestvuju elektromagnetski talasi. Ni u psihokinetičkim akcijama nije dokazano učešće bilo kakve poznate fizičke energije. Osim toga, poznato je da nastupanje parapsiholoških fenomena potpomaže intezivna afektivna situacija i izrazito sniženje nivoa svijesti. Da bismo parapsihološke fenomene mogli pravilno okarakterisati, potrebno je obratiti pažnju na sledeće činjenice: 1) U svim ovim pojavama nema nikakvih dokaza djelovanja poznatih fizičkih agenasa koji bi djelovali u okvirima poznatih fizičkih zakona. 2) Za one koji vjeruju u Sveto Pismo, ono ukazuje na činjenicu da čovjek nije u stanju da obavlja nikakve natprirodne aktivnosti svojom sopstvenom psihičkom ili bilo kojom drugom energijom, već da sve mora doći iz nekog drugog izvora. 3) Parapsihološka istraživanja su započeta u želji da se razne okultne pojave i djelovanje spiritistički orijenitisanih pojedinaca pokušaju racionalno i naučno objasniti. 4) Ljudi koji imaju “moć” da ostvare određene parapsihološke fenomene kao što su telepatija, telekineza, hipnoza itd., ponekad otvoreno priznaju da su tu moć dobili zahvaljujući svojoj povezanosti sa silama tame. Bilo je slučajeva kada su ljudi, koji su bili izlagani tretmanima hipnoze, imali velikih problema na području psihe, a viđali su se čak i znakovi opsjednutosti koja bi nestala tek nakon usrdne molitve upućene Bogu, iako je istina da se ovo ne dešava tako često, jer je, kao što to Biblija tvrdi, sotona vrlo lukav neprijatelj i trudi se da svoje djelovanje zamaskira. 5) U potpunom je neskladu sa učenjem Biblije smatrati da bi Bog nekome dao moć da upravlja tuđim razumom, izborom i odlukama, da može njime da manipuliše, kao što se to redovno događa prilikom mentalne sugestije, hipnoze, a često i pri telepatiji. 6) Preko hipnoze se osoba navodno može vratiti u neki od prošlih života i precizno opisati neke događaje koji su se tada dešavali. Biblijski stav jeste da čovjek živi samo jedan život, ideja reinkarnacije se potpuno odbacuje. Da li ovakva iskustva dokazuju nešto drugo? Ili samo ukazuju na činjenicu da je jedna prevarna sila na djelu da bi zavela i obmanula one koji nisu dovoljno upoznati sa istinom? Makar i izgledalo da korišćenje onoga što parapsihologija može da ponudi može biti od koristi, ipak ona u svjetlosti slobodne čovjekove volje koju je Bog dao svakome postaje sasvim neprihvatljiva. A svi pozitivni ciljevi koji se pokušavaju dosegnuti putem ovih fenomena se mogu postići mudrim postupanjem i poverenjem u Boga. (Okultizam – vatra koja se širi)
