Nedavno sam dobio nekoliko pitanja (nešto lično a nešto putem emaila) o novom savremenom prevodu Biblije, koji mnogi predstavljaju i doživljavaju kao najbolji prevod do sada na „našim“ (ne pitajte me koji su to prostori) prostorima. Posebnu kvalitetu ovom prevodu, tvrdi se, daje prevod jevanđelja po Mateju sa jevrejskog jezika.
Bez ikakve želje i potrebe za negiranjem i nipodaštavenjem jednog ovako velikog projekta i pokušaja potrebno je i ovoj pojavi, kao i svakoj drugoj, pristupiti kritički (u smislu analize i ispitivanja, a ne kritike zbog neslaganja). Hvale je vrijedno samo postojanje još jednog prevoda ove drevne knjige koja je izvor informacija i osnova vjere za mnoge ljude, posebno hrišćane, a pogotovo kada je prevod na jeziku na kome nema toliko mnogo prevoda, kao što je slučaj sa nekim drugim jezicima. Ali reklamiranje bilo kojeg prevoda kao jedinog i najboljeg je prilično tendenciozno naročito kada se primijete i nedostaci istog, kao što je:
1. Upitnost postavke da je jevanđelje po Mateju pisano na jevrejskom jeziku.
2. Nedostatak šireg kolegijuma stručnjaka različitih denominacija.
3. Neke predispozicije prevodilačkog tima i izdavača (ili bar jednog njegovog dijela).
4. Prihvatanje koncepta verbalnog nadahnuća Biblije nasuprot nadahnuću misli.
U ovom dokumentu prvo ću analizirati pitanje postojanje jevanđelja po Mateju na jevrejskom jeziku. Kasnije će biti riječi o drugoj i trećoj primjedbi, dok će se poslednji dio ovog teksta baviti pitanjem nadahnuća Biblije.
Vjerovanje da se jevanđelje po Mateju prvi put pojavilo na jevrejskom jeziku tj. aramejskom potiče iz tekstova crkvenih otaca Papija i Ireneja. Papije piše da je jevanđelista „Matej sakupio Isusove govore na jevrejskom jeziku i da ih je svako tumačio najbolje što je umio“ (Eusebius Historia Ecclesiastica 3.39.16). Irenej primjećuje je „Matej takođe dao pisano jevanđelje među Jevrejima na njihovom dijalektu“ (Irenaeus Haer. 3.1.1). Slično pišu i Origen i Jeronim. Neki su ove izjave razumjeli da je jevanđelje prvo pisano na aramejskom, a kasnije prevedeno na grčki jezik. Ali kao i svi ostali stavovi koji potiču iz spisa crkvenih otaca, oni se ne mogu uzeti kao nepogrešivi, osim ako ne slijedimo dva izvora vjere, svetu tradiciju i Sveto Pismo.
Tri najpoznatije kopije ovog jevanđelja su Šem Tov, DuTilet i Munster. Šem Tov je veoma jasno judaistički obilježen, a u nekim slučajevima i dopunjen mislima ovog prevodioca. DiTilet manuskript je pronašao francuski biskup Žan di Tilet: ima manje devijacija u odnosu na grčki tekst od Šem Tov manuskripta. Munster je verzija jevanđelja na jevrejskom koju su neki Jevreji koristili kao napad na učenje hrišćana. Svi manuskripti datiraju iz srednjeg vijeka.
Sa druge strane, grčki tekst jevanđelja po Mateju ne pokazuje znakove prevođenog djela. Jednakost jezika i stila daje jasan utisak da je ovaj tekst originalno pisan na grčkom jeziku. Kao i većina drugih pisaca Novog zavjeta, Matej nesumnjivo misli na aramejskom dok piše na grčkom, tako da njegov grčki nesvjesno odslikava neke aramejske idiome.
Velika jezička sličnost Matejevog grčkog sa grčkim jezikom iz jevanđelja po Marku, a dijelom i sa grčkim iz jevanđelja po Luki, isključuje mogućnost da je ovo jevanđelje grčki prevod sa aramejskog (a nikako jevrejskog) originala.
Poseban dokaz protivan jevanđelju na jevrejskom jeziku je često citiranje starozavjetnih odlomaka u Matejevom jevanđelju koje je zasnovano na Septuaginti, grčkom prevodu Starog zavjeta, a ne na jevrejskom tekstu Starog zavjeta.