Nekada popularna pjesma je postavljala pitanje „Ko ne može bez rakije“ imala je odgovor: Jugosloveni. U našoj kulturi i među našim narodom se često čuje da „bez rakije se ne može ni roditi ni umrijeti, ni krstiti ni oženiti.“ Ovdje se nalazi najveća zabluda i greška: povezivanje religije i alkohola.
Šta biste voljeli da bude vaša zaostavština, ono što ćete ostaviti drugima iza sebe? Ili još preciznije, po čemu biste voljeli da vas upamte nakon vaše smrti? Da ste bili bogati, popularni ili moćni? U Bibliji nalazimo mnoge ličnosti koje su iza sebe ostavile različite tragove: neke veoma dobre, neke veoma loše, a neke nešto između.
Na primjer Noje. Poznat je po tome što je gradio brod, arku (onu za koje se priča da je nedavno pronađena, po ko zna koji put), u kojoj su trebali ljude da se spase od potopa. U tome i nije bio baš posebno uspješan jer su ga poslušali samo njegovi ukućani. U tom periodu mi čitamo da je Noje ipak prema Božjim mjerilima bio veoma pozitivna ličnost (1. Moj. 6:9).
A onda, nakon potopa, nakon svih velikih problema sa kojima se suočio, slika onog heroja Noja počinje da blijedi. On nosi epitet prvog čovjeka u Bibliji koji se napio (1. Moj. 9:20-27). Biblijski tekst bilježi detalje njegove sramote nakon konzumacije alkohola i time sada prikazuje drugu stranu ove ličnosti. Žalostan ali istinit opis pada pozitivne ličnosti. I to sve zbog … alkohola.
Um je kanal većine, ako ne sve, komunikacije i neophodno je da bude čist od svih vrsta otrova i supstanci koje bi mogle pomutiti i oslabiti rasuđivanje i odlučivanje. Iskustvo Noja je upozoravajuće i pokazuje da čak i „najbolji“ među nama su veoma blizu pada i grijeha onda kada popuste iskušenju na ovom području. A na tom području nije samo alkohol u pitanju, osnovni problem je umjerenost ili vladanje sobom: umjereno korištenje onog što je dobro, a potpuno izbjegavanje onog što je loše (ova misao se pripisuje drevnom grčkom filozofu Ksenofonu).
Problem postavljen na početku ovog teksta, povezivanje alkohola i religije, ima svoje porijeklo u razumijevanju svijeta, a posebno našeg tijela kroz način mišljenja poznat pod terminom dualizam. Dualizam tvrdi da postoje dvije drevne suprotne kategorije stvarnosti: duh i tvar, odnosno materija. Prvi počeci dualizma se kriju u primitivnom animizmu i demonizmu, koji iskustvenu dvojnost fizičkih i psihičkih manifestacija kod čovjeka proširuju na čitavu prirodu, pripisujući svakom materijalnom predmetu njegov nevidljivi duševni pandan. Najpopularniju predstavu ovog dualizma daje Platon kroz svoje učenje o dva svijeta: svijet ideja i svijet pojava. On će kasnije od strane nekih crkvenih otaca biti nasilno uveden u hrišćansku misao gdje će zagospodariti i istjerati prvobitne biblijske holističke motive: cjelokupnost čovjeka bez dijeljenja na posebne suprotne aspekte duše i tijela. Prihvativši ove filozofske postavke i unijevši ih u hrišćanstvo, sve je bilo spremno za jednu misao koja kaže da ono što ti radiš (fizička stvarnost) uopšte ne utiče i nema veze sa tvojom duhovnom stranom.
Napravivši ovakvu osnovu, urađena je dobra priprema za odbacivanje svake vrste vladanja sobom jer ljudi više ne nalaze motivaciju da bi prestali sa lošim navikama. Jednako dobijate i od samih ljekara koji će vam reći da prestanete sa pušenjem jer smeta vašim plućima, dok ćete u isto vrijeme na njegovom stolu vidjeti otvorenu kutiju Marlbora. Zašto? Zato što ni mnogi ljekari, van duhovnih stvarnosti, ne mogu pronaći dovoljno dobar razlog za produženje života i izbjegavanje štetnih supstanci.
Ovu priču danas nastavljaju međunarodne kompanije, koje proizvode alkoholna pića i duvan, svojim reklamama koje stalno govore kako za dobro tvog tijela, treba ti da kupiš njihove proizvode pune supstanci koje te čine ovisnikom. A to u stvari nema nikakve veze niti oštećuje tvoju duhovnu stranu. Osim što alkohol naročito pogađa moždane ćelije koje se ne obnavljaju.