Naše okruženje

Jedna o poslednjih vremenskih nepogoda koja je nedavno pogodila ostrvsku državu Haiti  podsjetila nas je kako ljudi još uvijek nisu ovladali prirodom. Potres od 7.0 na Rihterovoj  skali mjerenja sa epicentrom oko 16 km zapadno od glavnog grada bio je najjači potres ikada  zabilježen u tom području. Sva moderna tehnologija i naučna dostignuća u ovom slučaju kao da su bila bezvrijedna. I pored ogromnog napretka na svim područjima istraživanja, priroda i dalje uspijeva da iznenadi i, čini se, pobijedi u borbi sa čovjekom.

Sva ona velika obećanja o napretku i rješenjima globalnih problema koji muče ovu zemlju još juče su davana. Ona su se nazirala kroz razvoj i napretak tehnologije. Pogonsko gorivo je bilo učenje o evoluciji kojoj nema kraja: još malo, i čovjek je u poziciji da postane bog i sve druge samozvane bogove pobaca sa njihovog prijestola.
Sa druge strane, alternativa ovoj teoriji (evolucija je bila i ostala samo teorija, nikada dokazana naučna tvrdnja) stoji biblijski izvještaj o stvaranju čovjeka. Na kraju sedmice stvaranja, šestoga dana, Bog je stvarajući čovjeka izrekao ove riječi: „Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji“ (1. Moj. 1:28). Vladajte, budite gospodari … riječi su koje još uvijek odzvanjaju u ušima čovjeka, samo što želi da do ovog cilja dođe svojim vlastitim putem, bez Boga i Njegove riječi.
Ovaj vid vladanja i upravljanja jako dobro je vidljiv u svakom poređenju bilo koje zemlje u razvoju sa visoko razvijenim zemljama. Dok se u jednima hrana baca i djeca goje, u drugima vlada nestašica i djeca umiru. Na svijetu još uvijek ima dovoljno hrane za sve, samo je ona nepravedno (sebično) raspoređena. Biblija tvrdi da je padom u grijeh čovjek izgubio ne samo vlast i upravljanje nad zemljom, nego i nad sobom. Njime je zavladala sebičnost koja je istisnula ljubav i moral. Mi više nismo gospodari zemlje, a jednako teško nam ide i upravljanje našim ličnim životima.
Početak rješenja ovog ljudskog problema je u jednom paradoksalnom potezu: predavanje vlasti (života) u Božje ruke. Onaj koji nam je jednom povjerio tu odgovornost, jedini je sposoban da to učini ponovo. Mnogi istraživači Biblije vide da se to može postići vraćanjem na početak, na kraj sedmice stvaranja, u sedmi dan, subotu. To je vrijeme koje je Bog posebno odvojio upravo za podsjećanje na naše početke. To je vrijeme kada ćemo shvatiti da smo i sami dio problema, a samim tim i dio rješenja: Povratak korijenima, povratak tradiciji. Onoj istinskoj, pravoj, biblijskoj.

8 thoughts on “Naše okruženje

  1. Pišeš: “Библија тврди да је падом у гријех човјек изгубио не само власт и управљање над земљом, него и над собом.”
    Da li se misli na istočni greh?
    Ako da, nije li Isus patio na krstu i tako nas oslobodio istočnog greha?
    Ako ne, koji greh je u pitanju?

    1. Хм… занимљиво питање. Покушаћу да одговорим како ја разумијем.
      Да, у питању је “источни” гријех, гријех Адама и Еве. На многим мјестима у Библији стоји да је Исус својом смрћу на крсту дао опцију за оне који га прихвате, а не као аутоматизам који се односи на све људе и рјешава све проблеме (нпр. Јован 1:12, 3:16). Такође у контексту власти и резултата Христове смрти је занимљив стих из Јеврејима посланице 2:8 који каже: “Све си покорио под ноге његове. А кад му покори све, ништа не остави њему не покорено; али сад још не видимо да му је све покорено.” Резултати Христовог дјела нису се још увијек у потпуности манифестовали до краја. Оно што је Исус постигао својом смрћу ће се у потпуности остварити тек о Његовом доласку. И након што прихватимо вјером заслуге Његове смрти, остаје дио борбе који морамо да водимо. Библија како је ја разумијем не учи теорију “једном спашен, заувијек спашен.” То је оно што ја разумијем из библијских стихова. Надам се да сам разумљиво написао?

      1. Добро, али ако се Исусу негира (или барем сумња) да нас је ослободио греха наших прародитеља, онда се оповргава и чињеница да је васкрсао и да је поново отворио врата Раја. Човек, тј Адам је настанком Источног греха затворио рајска врата, и Христова мука тј жртва је људе ослободила бремена Источнога греха.
        Да ли сам у праву или сам можда нешто превидео у проповеди?

  2. Можда бисмо се боље разумјели ако би ми објаснио шта подразумијеваш под тим да нас је Христова мука / жртва ослободила Источног греха?

  3. Pa baš to što sam i rekao.
    Adam i Eva su napravili pragreh i time nam zatvorili vrata Raja.
    Duše umrlih posle Adama i Eve su bile pokopane i čekale dan Uskrsnuća.
    Isus je patio na krstu, bio žrtvovan da bi potom Uskrsnuo 3 dan.
    Svojim uskrsnućem Isus je otišao u Raj u seo s desne strane Ocu.
    Uskrsnućem Isusa uskrsle su i sve duše koje su čekale Spasitelja i zajedno sa njim otiše u Nebo.
    Isus je svojom žrtvom skinuo praroditeljski greh sa čovečanstva.

    Šta misliš da li je ovo tačo što govorim jer sam takvo tumačenje čuo prisustvom na službi. (Moguće da sam pogrešno čuo ili krivo shvatio)

  4. Не мислим да си криво чуо на служби, алии опет не могу рећи да читајући Библију налазим потврду за васкрсење људи приликом Христовог васкрса. У јев. по Матеју 27:53 стоји да се дјелимично васкрсење вјерних десило приликом Христове смрти. Ти који су васкрсли тада, нису отишли са Исусом на небо, нити у рај, него текст каже “уђоше у свети град (Јерусалим) и показаше се многима.” Даље, приликом васкрсавања Лазара, његова сестра Марта је исповиједила своју вјеру у васкрсење које ће се десити, како она каже “у последљи дан,” (Јован 11:24) мислећи на дан Христовог доласка. Ово Исус потврђује, додајући: “Ја сам васкрсење и живот; који вјерује мене ако и умре живјеће” (Јован 11:25) .
    Када год говори о васкрсењу колико сам ја пронашао у њој, Библија говори о васкрсењу тијела, тј. цијелог човјека, а не једног његовог дијела у некаквој апстрактној стварности. То је оно што сам ја открио.
    Повезано са почетним питањем, мислим да се тиме не сумња у ефективност Христове жртве, него она није аутоматски примјењива на све него је лично прихватамо појединачно, када се сложимо са Христовим учењем и заповијестима и када тако живимо.

  5. Ja i razlikujem Vaskrsenje od odlaska duša u Raj. U doba Vaskrsenja će se telo sjediniti sa dušom i svi pravednici će vaskrsnuti. Odlazak duša u Raj je postao moguć tek kad je Hristos bio žrtvovan da bi izbrisao greh čovečanstva.
    Hmm… U svakom slučaju hvala ti na odgovoru. Čitamo se i dalje 🙂

Odgovori na yelimir Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *