Većina nas je sigurno čula za psihosomatske bolesti. Ova riječ je sastavljena od dvije grčke riječi πσιχε koja znači duša, duh i σωμα što znači tijelo. U pitanju su bolesti koje nastaju uslijed raznih psihičkih doživljaja ili kao posledica neurotičnih konflikata.
Samo postojanje ovakve vrste bolesti pokazuje nam na posebnu povezanost koja postoji između fizičkog i duhovnog aspekta ljudske ličnosti. Kada kažem „duhovnog“ onda mislim na sve one asptraktne i nefizičke aspekte ljudske ličnosti kao što su mir, vedrina, raspoloženje itd, a takođe i one iz područja religije. U stvari, Biblija sve aspekte ljudske ličnosti svrstava u tri grupe: mentalne, fizičke i duhovne.
Jedan pasus iz Biblije, iz prvog pisma koje je apostol Pavle pisao crkvi u gradu Korintu, je veoma zanimljiv u ovom kontekstu. Evo šta on piše: „Zar ne znate da na trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobija nagradu? Tako i vi trčite, da je osvojite. Svaki takmičar se uzdržava od svega: oni da dobiju raspadljiv venac, a mi neraspadljiv.“
Apostol Pavle ovdje pravi poređenje između fizičke i duhovne kondicije. Kao i svaki drugi primjer, i ovaj je ograničen: ne može se „rastezati“ više nego što je autor namjeravao da napravi paralelu. Pavle smatra da postoji mogućnost i da naši duhovni „mišići“ atrofiraju, zakržljaju, jednako kao što je slučaj sa takmičarima koji ne treniraju. Na drugom mjestu će reći kako osoba koja nema razvijene duhovne karakteristike ne može ni razumjeti duhovne poruke. Osoba bez takvih karakteristika je okarakterisana kao tjelesna, bez duhovne dimenzije. To je ona vrsta ljudi koja je bila najbrojnija prije potopa: ljudi koji su u potpunosti zapostavili duhovni i mentalni aspekt svoje ličnosti. Nešto slično tome se danas, kao filozofski pravac ili praksa, naziva hedonizmom.
Dakle, osoba koja želi da razumije duhovne stvari i vrijednosti mora njima da se bavi, da se „trenira“ u njima, baš kao što se sportista priprema pred takmičenje. Pavlov poziv ovdje je vezan uz određeno uzdržavanje radi viših ciljeva. Čudno je koliko sportisti zaista vrednuju svoje sportske uspjehe, dok veliki dio istih tih sportista često zanemaruje obrazovanje, na primjer. Poslušajte samo neke od najplaćenijih fudbalera dok daju intervjue. O duhovnosti i religioznosti da ne pričamo: to se uglavnom smatra nepotrebnim i zastarjelim; eventualno, predmetom kojim se bave ljudi u starosti.
Ali vratimo se na početak: kao što naše iskustvo pokazuje velika je povezanost fizičkog i duhovnog te njihov zajednički uticaj na naše fizičko zdravlje. Jednako tako postoji ista povezanost između fizičkih aktivnosti i duhovnog zdravlja. A posebno je zanimljiva ova paralela koja ukazuje na važnost vježbanja i duhovnih crta i karaktarestika na isti način kao što vježbano one fizičke. Neke od najpoznatijih „vježbi“ sa ovog područja su čitanje duhovne literature, razmjenjivanje misli sa onima koji slično i drugačije razmišljaju, te molitva i duboko osamljeno razmišljanje. Ukoliko želite da vaš duhovni aspekt ličnost zaživi, neophodno je poraditi na njemu. Ne postoji instant proizvod kojim potičemo i lansiramo duhovnost: ona se kao i sve ostale vrijedne stvari pojavljuje kao rezultat naših ozbiljnih i iskrenih napora. U ovom kontekstu ću parafrazirati Isusov poziv: „tražite i dobićete.“